Monthly Archives: sij. 2014

Tko još puši satus quo?

Vlada je predstavila mjere kojima misli skrpati proračun ovu godinu. Ovo je naravno prva verzija s obzirom da će biti još nekoliko rebalansa kao i obično. Populizam opet prevladava nad računicom. Vlada očito i dalje nije spremna učiniti ikakve hrabrije korake već se drži iste strategije kao i prošle dvije godine:

Ministar je objasnio da je Zakonom, koji je donesen 2009. godine, predviđeno da će umirovljenje beneficiranog radnog staža biti isplaćivano iz I. mirovinskog stupa, zbog toga jer ti umirovljenici vrlo kratko vrijeme uplaćuju u II. stup, pa svrha njihove štednje ne postoji. „Mi samo definiramo da nećemo čekati datum umirovljenja“, rekao je ministar i nastavio: „Efekti koje mi u ovu godinu unosimo su otprilike samo oni koji se odnose na vojsku, policiju i vatrogastvo. Procjena je da je to oko 2,800 milijardi kuna, što bi u ovoj godini unesli kao povrat sredstava u I. mirovinski stup. Manja uplata koja bi uslijedila u ovoj godini, s obzirom da ćemo sad uplaćivati u I. mirovinski stup, je 400 milijuna kuna, što znači da su to u ovoj godini ukupni efekti od 3,200 milijarde kuna“, pojasnio je dodatno. Također, kazao je da se povećavanjem koncesijske naknade očekuje 200 milijuna kuna, a planira se i povlačenje dijela dobiti trgovačkih društava i viškova sredstava u državnim ustanovama i institucijama, koji nisu potrošeni u ranijima godinama, te se tu očekuju efekti od jedne milijarde kuna. 

„Na rashodovnoj strani smatramo da smanjenja možemo učiniti na rashodima za zaposlene od oko 370 milijuna kuna, materijalnim rashodima milijardu i 310 milijuna, na subvencijama oko 550 milijuna i dodatnim uštedama u zdravstvu, s obzirom na reforme koje se trebaju provesti tijekom ove godine, 600 milijuna kuna“, nastavio je ministar Linić. Objasnio je da se pojedinačne plaće neće dirati i neće biti otpuštanja i smanjenja plaća, već se pritom misli na sveukupnu masu plaća. Dakle, planira se veća kontrola prekovremenih sati i dodataka na plaću, te neće biti zapošljavanja na upražnjena prazna mjesta i tu su te moguće uštede. Kazao je da je Vlada ocijenila da treba preispitati neke kapitalne rashode, s obzirom na prioritete i osigurana sredstva, a to je oko 455 milijuna kuna. Stavke ostalih rashoda mogu se smanjiti za oko 320 milijuna kuna, a sveukupno su uštede na rashodovnoj strani oko 3,6 milijardi kuna.

Očito je da su potrebne uštede podijeljene, opet, pola na prihodovnoj, pola na rashodovnoj strani. Tu se ništa nije promijenilo. Ista strategija je primjenjivana dosad svaki put kad je trebalo pokriti rupe. No kao i obično, izvedba u obje komponente je nejednaka. Dok se na rashodovnoj strani svaki put pronađu nekakve prilagodbe koje ne diraju u ništa ozbiljno, na prihodovnoj strani su mjere uvijek prilično efikasne i straightforward. Ništa još nije precizno definirano, svejedno slijedi kratki osvrt.
Na prihodovnoj strani je jako lako uvesti novi porez, podignuti stopu postojećeg, ismisliti nove naknade, opljačkati mirovine nekim zaposlenicima i sve se to odradi u mjesec dana. Rashodovna strana obično traži zaustavljanje potrošnje, pa to teže ide. Tko će kontrolirati odrađene sate kad prije 2 mjeseca nisu znali ni koliko ljudi ukupno zapošljavaju. Naravno nove izmišljotine za izvlačenje novca zahtijevaju i nove agencije. I tu se nekoga treba zaposliti. Diranje subvencija bez reforme sustava subvencija nema smisla. Odakle će “nove uštede” u zdravstvu doći i zašto one nisu postojale ima nekoliko mjeseci ili prvi put kad se uopće počelo raditi, je pitanje, kao i s ostalim “uštedama”. Zašto sve ove uštede nisu postojale kada se počelo govoriti o “rezanju” i “štednji”? Zašto se svako 6 mjeseci kod rebalansa nađe 500tinjak milijuna ušteda koje se kao mogu provesti, zašto, npr. u tri proračuna/rebalansa prije netko nije naveo 1,5 mlrd i rješio to odmah. Naravno, to nema smisla jer je Vladina strategija otezati status quo dokle god može. Kozmetički zahvati su bitan alat za takav pristup.
Do sada je Vlada pokazala da ne uspijeva kontrolirati sve te male krpice kojima pokriva interdimenzionalni i intertemporalni vortex, zvan RH deficit. To nije ništa neobično, jer bez pravih reformi, stezanje postojećih sustava može stvarati samo kontra-efekte. Službenika koji nema razloga uštedjeti, tjerati na štednju je glupost. Tu obično prevlada stara škola i ona priča kako će netko drugi sniziti svoje sate i troškove pa ne mora on. Tako u krug, i kao obično rezultat je loš kao i svaki put kad su to pokušali. Kosorica je bar ukinula sokove na sjednicama.
Smiješno je da se i dalje priča o investicijama. Kada je cirkularni tok “oporezuj tiho pa dijeli sredstva glasno” utihnuo zbog loše aritmetike i prevelikih “očekivanja” rasta (svake, ali svake godine!). Linić je optužio privatni sektor kako nije spreman investirati, već samo otpuštati. Kako nisu iskoristili ona 2p.p. sniženja doprinosa za zdravstvo? Tada je najavljeno da će javna poduzeća koja su u 2013. ostvarila oko milijardu i pol kuna dobiti (na 2,5-3 mlrd Kn subvencija) biti nositelji novog investicijskog vala. I eto, zadnje 2-3 godine su javna poduzeća investirala oko 9,5 mlrd godišnje. 2014. je plan investirati 30ak % više. Čak i da vjerujem da će javne investicije imati ikakav pozitivni efekt (svašta oni ubrajaju u investicije btw), pitam se kako će to financirati.
Vladina prezentacija kaže da je “ograničena dostupnost kapitala” što je normalno jer javna poduzeća u principu nose minimalno rejting svog vlasnika koji je trenutno smeće. Izvor investicijskog potencijala su onda profiti (mogla bi biti i imovina, no pati od problema kolaterala u budućnosti). Ne zaboravimo da je većina tih trgovačkih društava u vlasništvu države u procesu restrukturiranja ili pate pod uberdimenzioniranim teretima duga kao HAC i drugi cestari. No, Linić će dio profita do 2016.(?) iskoristiti za krpanje rupe u proračunu, što onda otvara pitanje: kako misle u 2014. investirati 30% više ako će dio profita ići za krpanje proračuna. Dug je očito neka opcija, posebno ako se dug poduzeća ne uključuje u javni dug, kao što napominje Cronomy:

također za imati na umu su nedostaci samih podataka o javnom dugu. 2008. je došlo do određenog “prekida” podataka jer su iz proračuna izdvojeni HAC, HBOR, itd. što znači da su određene komponente javnog duga “izbačene” iz statistike. Bar se meni tako čini gledajući u podatke. To otežava ispravnu analizu rasta javnog duga. 

Možda i najvažniji dio članka u Jutarnjem je dio u kojm prof. Lovrinčević objašnjava da je javni dug zapravo prikazan nepotpuno zbog toga. Promjenom metodologije, promjeniti će se i razina javnog duga. Umjesto 65% on će biti 80% BDPa. Ekonomisti koji gledaja javni dug to znaju, tržišta to znaju, investitori to znaju. Političari i dalje misle da raznim računovodstvenim ‘abrakadabra’ potezima zavaravaju netkoga. Možda građane, ali samo na kratko. Fool me once, shame on you; fool me twice, shame on me.

S obzirom na ograničenje s početka paragrafa, nisam siguran koliko će biti moguće odraditi “fool me three times” shemu. Očito je ta strategija bila “uspješna” posljednjih godina, pa je misle podvaliti i Europskoj komisiji. Velimir Šonje je za HUP izradio studiju na temelju kompariranja iskustava sličnih zemalja i zaključeno je da ova zemlja mora zaustaviti rast rashodovne snage (što je u liniji npr Alesina et al zaključaka) i konačno odbaciti interes pojedinih interesnih skupina (khm…sindikata javnog sektora, privatnih interesa itd) u ime interesa svih građana i budućih generacija, koji plaćaju i plaćati će održavanje statusa quo-a i u 2014. godini.

PS: …ili kako bi valjda jedini normalni političar (HT: Davor H) s ovih prostora to formulirao:

Izgleda da političkim strankama nije bilo dosta ovog propalog sistema. Politička volja za reforme ne postoji. Postoji velika želja za praznim marketingom, za pričom o reformama. Tzv. PPV reforme. Umesto institucija sistema, postoji jedino želja za samovoljom pojedinca.
Ne postoji nikakva volja da se političke stranke odreknu privilegija parazitskog sistema koji su kreirale u poslednjih 10 godina i u kome živimo. Svih svojih subvencija, stranih investitora, Beograda na vodi i jaja na oko, netransparentnih ugovora i zaobilaženja tendera, nesposobnih kadrova, direktora i upravnih odbora, stranačkih zapošljavanja, javnih preduzeća kao krava muzara, sindikalnih vođa koji poslušno izvršavaju zadatke, medija preko kojih plasiraju blato. Ako se pitate zašto ogromna većina ljudi loše živi, odgovor je zbog parazita i parazitskog sistema privilegija u čijem centru je javni sektor.
Read More

Tjedni linkovi 29.01.2014

Teme: o “krizi neoliberalizma”, kolika je stopa materijalne deprivacije u Hrvatskoj, što je sve Vlada zabrljala zadnjih 10 dana, je li dužina nezaposlenosti povezana s zakonom o radu, još malo o njemačkom minimalcu, najbolji quote tjedna, kriza u emerging markets, o stvaranju globalne srednje klase i drugim trendovima budućnosti, zašto je njemački predsjednik bolji od hrvatskog, Bill Gates i još par zanimljivih linkova.
57 komada, come and read it.
1. Azijska kriza all over again. Možda ipak ne s obzirom da mange EM zemalja ima fiksne tečajeve, kaže Lars u predzadnjem postu. Onda je sinoć izbacio drugi post s upozorenjem da se borbom protiv deprecijacije ne valja boriti monetarnim “stezanjem”. Par minuti kasnije, Turska je učinila upravo to i podigla kamatnu stopu (s 3.5 na 8%) s ciljem zaštitel lire. Tyler Cowen navodi rad koji proučava takve epizode i slaže se s Larsom. David Beckworth se osvrće na pitanje globalnih monetarnih supersila.
2. Mark Nunes se prisjeća dvije predikcije o kamatnim stopama. Tko je imao pravo, Taylor ili Sumner?
3. Scott Sumner objašnjava zašto NGDPLT nije centralno planiranje.
4. Draghi spominje point koji sam naveo u posljednjim linkovima, kod Wren-Lewisovog posta:
Criticising those who think QE is “magic”, the ECB president said the European Union treaty “prohibits monetary financing”. The implication was that buying government debt directly from member states was illegal, though the central bank has already bought sovereign bonds from investors. Since the corporate bond market was small and working well, he said, “there is no need to do something in that field”.
As the ECB does not issue debt and a decline in net lending remains a deep problem in peripheral eurozone countries, Mr Draghi said he favoured looking at a way to package bank loans to the private sector and for the ECB to buy them if economic conditions got worse.
Mr Draghi said: “What other assets would we buy? One thing is bank loans . . . the issue for further thinking in the future is to have an asset that would capture and package bank loans in the proper way”.
5. Hoće li se Yellen igrati s mjehurićima? Moj savjet – nek se drži regulatornih alata. Zanimljiv je info o tome kako je Bernanke ustrojio ekipu za borbu protiv bubblesa. Rezonira mi jer nikad nisam mislio da je blon “onaj pravi” ako ne izazove recesiju.

Bernanke, 60, has set out a two-stage process for identifying potentially dangerous buildups in speculation. First, officials try to pinpoint asset markets where prices are grossly misaligned. Then they consider whether a sudden drop in those prices would be amplified throughout the financial system, as happened during the housing bust. Such intensification could occur if the investors holding those assets were highly leveraged, illiquid or interconnected with others.

6. Još jednom, kod monetarnog easinga cilj je rast domaće potražnje a npromocija izvoza, pa i u Japanu, pa i kad deprecira Yen! Lars va CityAM.
7. Krugman još vodi ratove u Vodenom svijetu slanih i slatkih.
8. Evo i zanimljiv osvrt koji ga poziva da se zaista malo založi za siromašne…ali svojim novcem.
9. Novo-pečeni nobelovac R. Shiller ide provat point pa kaže da još drži sredstva u dionicama.
10. Buffet, onako zabrinut za agoniju radnog naroda, kaže da su izvedenice sredstva masovnog uništenja, a onda uvali milijarde u takve proizvode. Ako pogledate prošle linkove, vidjeti ćete da je i kolega Soros imao tendenciju takvom licemjerju.
11. Vuk u novom postu analizira kretanje fin. i nefinancijskih profita zadnjih desetljeća. Zanimljivo štivo, kao i obično.
12. Porez na financijske transakcije kojeg sam se dotakao u ovim linkovima, možda ima i neke dobre strane na način da povećava tendenciju dugoročnog investiranja, bar tako kaže DIW komentar. I dont buy it. Zaboravljaju da je potrebno dvoje za valcer – kupac i prodavač. Društvo ne profitira od visokog bid-to-ask ratia kako smo vidjeli 2008.
13. Zašto je u SAD-u pala emisija CO2? Graf:
14. Bloomberg navodi zanimljiv trend. Događa se ono što zeleni ne mogu priznati. Kompanije počinju uključivati klimatske promjene u svoje kalkulacije. Ergo…postati će tržišno smisleno ulagati u tehnologije koje je preventiraju ili ublažavaju posljedice. EU će malo promijeniti pravila tako da nitko ne mora brinuti od klimi više.
15. Morati ću ubrzo spojiti post o zdravstvu o Singapuru, u međuvremenu bacite pogled na ovaj članak.
16. RH zdravstvo je škovaca (smeće). Subvencionira one kojima njega treba manje (tj subvencionira građane koji praktički kampiraju u bolnicama jer je besplatno) dok djeci i invalidima ukida pravo na pomagala. To nije ništa neobično s obzirom da su upravo babetine koje vade krv veća skupina glasača od invalida i bolesne djece. Kako bi to popravio, HDZ je izmislio masu novih poreza umjesto da značajno preokrene zdravstveni sustav.
17. Ova šupa od zemlje ne može ni doći na ranking najvećih šupa u Europi. Što je material deprivation rate pročitajte u ovom QZ članku, pa onda pogledajte grafikon sličan njihovom ali ovaj put i s RH.
18. Mrsić je zaista vrsta inovatora, samo Grčka ima nešto manje love od RH pa ne može subvencionirati prakse. Kad bi ukinuli ZoR ne bi imali ovakvih glupih prijedloga. No što bi onda Ribić radio?
19. Dok se ECB ne probudi ili nešto ne učini (ili jednostavno ne prestane raditi išta) ova retardirana Vlada, i dalje ćemo dobivati ovakve vijesti.
20. No Linić ne može prstiće spriječiti da kopaju po džepovima i računima građana. Što će ikome mirovina?
21. A posebno zašto bi se itko bavio biznisom na sajmu kad tamo mogu ludovati razularene carine iako smo u carinskoj uniji?
22. I voda je nešto jeftina pa treba malo poskupiti, no ipak ćemo kao dobiti više za više? Zašto ne mogu kao sa mobitelom dobiti više za isto ili manje? Oh right…
23. Ali iz krize će nas izvesti javna poduzeća svojim investicijama. Pitam se iz čega ako im Linić skupi profite za krpanje deficita. Dugom? Misle da taj dug eventualno neće postati javni. Opet izvode gluparije, a onda se banke optužuje za bilančne prijevare.
24. Njemačka nema minimalnu plaću, ali ima super sustav tarifnih ugovora za svaku branšu. Ukupno oko 5 mil ljudi radi za manje od 8.50 EUR kolika će biti minimalna satnica 2017.
25. Postoji jeden problem s tim planom, ako plaće nastave rasti ovim tempom, neće puno radnika ostati ispod 8.50 EUR do 2017. Od prošle godine je već 500.000 ljudi preskočilo tu granicu. Smanjuje se broj radnika sa jednostavnim poslovima. Ekonomski rast će učiniti ono što minimalac ne može.
26. No sljedeća prijetnja iz kolicijskog ugovora je reforma mirovinskog sustava. Večina ne želi uplaćivati veći dio dohotka za državnu mirovinu. Reforma prema kojoj oni sa 45 god staža mogu ići u mirovinu sa 63 će uništiti reforme od prije + 50.000 radnih mjesta. Treba li spominjati da se prema planu i vrijeme provedeno u nezaposlenosti računa u staž?
27. Njemački predsjednik nije skladatelj pa ga ne zanima državna poluga kako bi se okoristio ZAMP-om za naplatu svojih sranjskih skladbi. To je čovjek sa stavom koji kaže da je neoliberalizam OK.
28. Što god brljao njemački el presidente, RH živi svoju stvarnost. Ovo je prilika da se osvrnem da tvrdnju da je ova kriza – kriza neoliberalizma ili socijalne države.
Ako ćemo slušati monetarističku spiku, pa čak i Krugmana itd, prikloniti ćemo se činjenici da je ovo ipak poslovni ciklus i da pričamo o demand side problemu. Tj nema tolikog strukturnog problema. Ako nema strukturnog problema, nema problema kapitalizma. Zašto nije bilo problema kapitalizma tijekom kriza Velike moderacije iako su svi ti trendovi koji, kao, nagoviještaju njegov kraj bili evidentni. Priča o krizi kapitalizma, ali i priča o krizi socijalne države je iskrivljena iz moje perspektive. Ova kriza nije dokazala ništa osim da ciljanje inflacije došlo svome kraju (iako je to bilo evidentno tijekom dot com balona). Ovo ne znači da u dugom roku svijet ne stoji pred izazovima, no to su upravo izazovi koje nosi budućnost, a ne kolaps sustava. Neće postojati točka u vremenu kada ćemo reći sad smo riješili sve što imamo, možemo mirovat. Postojati će mirnija razdoblja ali nikada nedostatak izazova. Kapitalizam je najbolji i najfleksibilniji okvir za rješavanje izazova budućnosti.
29. Shvatio je to djelomično i Bill Gates koji kaže da će ekonomski rast podignuti siromašne. Možda je preoptimističan, ali napokon se ne zalaže toliko za pomoć, koliko vjeruje u snagu rasta i napretka. Windowse  mu još ne mogu oprostiti.
30. Rast bi mogao stvoriti globalnu srednju klasu.
Nikome u razvijenom svijetu rast nejednakosti nije smetao dok globalizacija nije dala pravo konkuriranja na globalnom tržištu rada milijunima iz zemalja u razvoju i nerazvijenih zemalja.
Danas razlike između tih zemalja dovode do pada standarda onih s nižim kvalifikacijama u razvijenim zemljama, dok raste standard u EM. Postoji divergencija interesa. Članak predviđa da će stvaranjm globalne srednje klase ona moći opet postići jaču pregovaračku poziciju. Ja sam OK s time. Možda u međuvremenu pritisak na razvijene poraste toliko da se vratimo u neko doba protekcionizma, no to je malo vjerojatno. Toliko radnih mjesta na svijetu je danas međuovisno, a radnici koji misle da bi bilo bolje sa zatvorenim granicama to ni ne znaju
31. Opet Bill Gates, šokira Obamoljubni MSNBC izjavom da minimalna nadnica može inducirati supstituciju rada i kapitala. Još ne opraštam Windoze.
32. Easterly kritizira Gatesov fokus na pomoć, no mislim da ga je pogrešno skužio.
33. Nejednakost uslijed tehnološke promjene je problem, no nisu roboti za to krivi.
34. U svakom slučaju bi netko trebao djeci reći da fakultet ne donosi ništa ako krenu s krivom koncepcijom kako cijela stvar funkcionira.
35. Summers je prosuo priču o sekularnoj stagnaciji, evo još jedan osvrt koji objašnjava izvor niskih i padajućih kamatnih stopa od 80ih.
36. Ukrajinski novinar objašnjava neke od razloga iza prosvjeda.
37. Zašto Nijemci ne kupuju stanove.
38. Koje su najinovativnije zemlje prema Bloombergu.
40. Kompanije sjede na rekordnim brdima keša. Investitori ih pritišću na investicije.
41. Ona Google autocomplete karta po kojoj je RH beautiful krije neke pametnije priče kako misli Matt OBrien. Piše jednu od najboljih rečenica ever, koja bi trebala biti zakucana na Banske dvore i valjda FFZG:

You can’t suspend the laws of economics by decree.

42. BI navodi neke trendove za sljedeća desetljeća, nisam impresioniran.
43. Kakve izazove donosi budućnost, u pregledu nove knjige, pogledajte ovdje.
44. Još jedna knjiga, o globalnom kokainskom biznisu spominje situaciju kada je novac kartela spasio banke 2008. jer je bio jedina likvidnost koju su neko vrijeme mogle dobiti. Naravno da utjecaj nije bio toliki, ali je bio dovoljan da se o tome očituje šef UN ureda za narkotike.
45. U Meksiku su se ljudi pobunili protiv kartela i potjerali ih skupa sa policijom. Sad ne znaju tko im je vođa i kako dalje. Ne zna ni Bloomberg jesu li negativci ili ne.
46. U Indiji se isplati biti kriminalac i prije nego se uđe u politiku. Kod nas je obično bilo the other way around. 30% parlamenta tamo ima bar jedan postupak na sudu.
47. Nejednakost vlada i u nogometu. Ne uprihođuju svi kao Real & Co.
48. Lidl u Njemačkoj izbacuje Coca-Colu sa polica.
49. Koliko su koštali uređaji koje danas imamo u iPhoneu 1991?
50. Kako je kineski internet promet preusmjeren u jednu kućicu u Wyomingu?
51. Chase Jarvis bira omiljene ratne slike i fotografe. I Guardian ima pregled.
52. BI pokazuje slike “kozmičke mreže”.
53. QZ provjerava koliko se interpretacije događaja u pojedinim tekstovima mijenjaju u odnosu na stvarnost , na primjeru smoga u Kini.
54. Kako riba hvata pticu by NG.
55.

Why we’re not in a new housing bubble, in one sentence and one graph: There’s no leverage boom. pic.twitter.com/Hen06zoax3
— Evan Soltas (@esoltas) January 25, 2014

56. Graf
Oni koji najbolje zarađuju kao direktori globalnih korporacija su, no treba paziti s zaključcima. Većina britanskih radnika radi “kući” dok CEO globalne kompanije ne ovisi isključivo o “domaćim” prihodima, kao što i kaže naziv “globalna kompanija”. Da se mene pita, rekao bih da Barclays preplaćuje svog direktora, s obzirom da je  kompenzacija rasla 40x dok su profiti narasli oko 10x od 1980. Dionica je narasla oko 3x od 1988. No odluka koliko će platiti direktore je u rukama vlasnika – dioničara, a oni su očito zadovolni. Oni valjda bolje znaju kome dati svoju kompaniju u ruke i koliko ga platiti bolje od mene (ili bilo koga drugoga for that matter). Oni snose trošak ako ga pretplate, pa me totalno briga koliko mu je plaća. Ne plaćamo je “mi” iz džepa. Get the point?
57. Stanje na tržištu rada mnogih zemalja je katastrofa, posebno za mlade ljude kako pokazuje sljedeći grafikon
Desni pokazuje nezaposlenost mladih po zemljama, dok drugi ukazuje na povećane periode nezaposlenost – problem bržeg pronalaženja sredstava. S obzirom da se u RH trenutno vodi rasprava o ZoR-u, koji se po mom mišljenju malo promijenio, stavio sam rezultate desnog grafikona sa OECD EPL indeksom zaštite za permanentno zaposlene pojedince i kolektive (za zemlje koje se podudaraju).
Postoji negativna veza što je s jedne strane u liniji s teorijom, no moramo biti jaaako oprezni i ovo uzeti kao vježbu “na brzaka” s obzirom da duljina nezaposlenosti ne mora pokazivati pravo stanje na tržištu rada. Npr i Njemačka i Norveška imaju relativno dobro stanje na tržištu rada (po pitanju nezaposlenosti) i visok indeks zaštite stalno zaposlenih radnika. Zašto onda Nijemci imaju manju šansu pronalaska posla unutar godinu dana? Može biti jer je strukturna nezaposlenost u Njemačkoj ostavila one koji su već prije bili jako teško uposlivi dok Norveška možda ima bolje aktivne politike zapošljavanja (prekvalifikacije itd).  HartzIV je popravio dosta toga u Njemačkoj, no failao je kad je pitanje teško uposlivih s obzirom da je briga o tim ljudima (obično ljudi s poteškoćama sa drogama, alkoholom itd) ostala lokalnoj razini koja nema incentive da se detaljnije njima bavi. Tu je još i mnoštvo drugih faktora poput homogenosti društva, uključenja starijih, produktivnosti, veličine populacije itd.. Zato ponavljam, ovaj grafikon, jako malo pokazuje. I korelacija ne znači da postoji uzročna veza.
Read More

Argentina tone, neoliberali spavaju

Da se ne radi o sudbinama ljudi, makar bili i na drugom kraju svijeta, zaista bi se veselio onome što se događa u Argentini. Strpajte to u kategoriju “told you so” veselja. Naime, Argentina je prije Islanda bila predstavljena kao mitski borac protiv neoliberalizma i MMF-a još od početka novog stoljeća. Naracija u RH je obično takva da su MMF i neoliberali zemlju bacili na koljena pa je pokušali iskoristiti or whatever. Kako Lars naglašava, Argentina je bila još jedan pokušaj rješavanja monetarnog problema proizašlog iz fiksnog tečaja, korištenjem krivih alata. Za kronologiju, pogledajte ovaj timeline koji je linkan i u Larsovom postu. Argentinske muke su zapravo prestale onda kada su odbacii fiksni tečaj, što je rješilo monetarni nered. Vidi se da je i prije traženja pomoći od MMF-a Argentina sama pokušala konsolidirati proračun. Nakon neuspjeha zatražen je zajam od MMF-a koji radi istu grešku kao sa Grčkom i precjenjuje rast ekonomije u narednom periodu. Sjećate se kontroverze sa Blanchard/Leigh radom? Inače, linkani timeline ne spominje dovoljno jasno eksproprijaciju štediša onda kada su i dolarski računi pretvoreni u pesose. Ako to nije krađa “naroda”, ne znam što je.
Deset godina kasnije Argentinu neće pokopati monetarni nered u obliku fiksnog tečaja/restriktivne monetarne politike već udomaćena korumpirana vlast u dogovoru sa monetarnom politikom. Argentina posljednjih godina samo pokušava sve idiotskijim politikama zaštiti domaću privredu, čitaj domaće političke elite. One se grebu za vlast koja je jahala ciklus, a nije bila izvor rasta i prosperiteta zemlje. Kao i obično, kad dođe do granica ekstraktivnog rasta, kreće se u svakakve idiotarije da bi se spriječio kolaps – od protekcionizma, inflacioniranja, pa do kontrole cijena (jer su za inflaciju krivi dućani a ne printanje) i muljanja s podacima. 
U jednom postu prije već sam naveo neke izvještaje iz života u Argentini. Prije par dana BBC je prenio vijest o novom carinskom režimu, divljim porezima na online kupnju i otapanju deviznih rezervi. Danas Bloomberg izvještava da se bude sjećanja na bankrot iz ranih 2000-ih kroz nestašice električne energije, rastuću inflaciju, kolaps tečaja, pljačke i daljnji gubitak rezervi.
Službena inflacija, prema vladinim brojkama je oko 11% u studenom. Steve Hanke iz Troubled Currencies Project-a, na temelju razlike službenog tečaja i tečaja na crnom tržištu, računa da je inflacija dosegla više od 60% YoY 19. siječnja 2014, kako pokazuje grafikon:
Ovaj put postoji jedna razlika u kolapsu. Teško ćemo moći reći da je kriv fiksni tečaj. Monetarna politika je očito previše ekspanzivna s ciljem financiranja Kirchnerice i njenih idiotarija. Ovaj put nećemo moći neprijatelje radnog naroda iz svjetskih centara moći optužiti za kaos. Ovaj put nema babaroga, neoliberala i MMF-a, sve se događa pred našim očima. Argentina tone i potonuti će samostalno. 
Političari su slijedili sve politike koje bi i lokalni (nacional)socijalisti predložili za spas RH. 
Mislim da nam je ovo svima lekcija – i što se tiče politika koje dosta ljudi smatra dobrima, ali i vjere u neke anđele koji će za nas organizirati društvo. Lekciju o anđelima smo nadam se apsolvirali sa Sanaderom. Kirchenrica i njena mafija imaju samo manje restrikcija za svoje ludilo. Ako mislite da je trenutna vlast nešto puno bolja, samo čekajte moment kada se dogodi provala u 2. stup mirovinskog – to su jedine mirovine koje su stvarno vaše.
Lars o devalvaciji pesosa.
Devalvacija je pokrenula inflacijski udar s rastom cijena od 30ak postotaka u nekoliko dana:

At a Falabella store in downtown Buenos Aires, the price of a Whirlpool 80X1 model refrigerator has risen to 27,499 pesos ($3,437) from 21,199 on Jan. 22. In a Winery shop two blocks away, a bottle of Marcus Malbec now costs 226 pesos, 26 percent more than two days ago.

Read More

Tjedni linkovi 20.01.14

Ovaj tjedan: Centralna tema je nekao ispala “manje je više”, primjenjena na tržištu rada, financijskoj regulaciji, nejednakosti, klimatskim promjenama, Liniću, Vuku sa Wall Streeta, ZOI u Rusiji… Osim toga: Noah Smith i odličan intervju o Japanu, Bernanke i njegove zasluge, još jedan endorsement NGDPLT-a, američki narko savez, motiviranje u S.Koreji, tko puni kreditnu rupu, stanje financijske globalizacije, zašto regulacija neće spasiti svijet od kriza…
1. Bloomberg piše kako su se mnogi 2006. bojali da će akademik Bernanke biti “mekan” kao predsjednik Fed-a, ali da se on pokazao itekako sposobnim. Iako ne želim smanjivati Bernankeovu zaslugu, treba postaviti pitanje – prema kojim kriterijima ocijeniti njegov rad. Ako za kriterij uzmemno njegove savjete Japanu, jasno je da je bio “mekan”. Uzmemo li za kriterij razinu NGDP-a u odnosu na trend, jasno je da je bio jaaaaako “mekan”. No ne možemo reći da nije slušao sebe, njegov fokus je bio njegov rad o kreditnom kanalu. No ako je došlo do pada potražnje za kreditima, sve usluge financijskom sektoru neće pomoći da ona poraste (bar ne u ovakvoj recesiji). U isto vrijeme mnoge odluke su bile visoko diskutabilne, a mnogi facilityji upitni i sa strane teorija zavjere. Preporučam pročitati Selgin et al “Has the Fed been a Failure” (u literatura tabu) za detalje o akcijama Feda i njihovoj (ne)uspješnosti. 
2. Nekima je monetaristička priča došla do uha, Sam Bowman, prenosi Lars, je endorsao NGDPLT za euro-zonu. Najvažnija je činjenica da priznaje da je priroda problema u euro-zoni nominalna. Kratko i slatko!
3. Druga opcija, koju zapravo duže vrijeme zagovara Lars je aktiviranje drugog stupa monetarne politike i vraćanje M3 novčanog agregata na stazu pretkriznog rasta. Prednost je kanal očekivanja, zaobilaženje kamatne stope, dugoročna povezanost s nominalnim dohotkom i činjenica da je drugi stup već dio operativnog okvira ECB-a. Simon Wren Lewis predlaže istu strategiju. Jedina dvojba s izvedbom je ona koju sam i napisao u komentaru na linku. U Maastrichtskom ugovoru stoji da je zabranjeno financiranje članica. ECB bi morao kupovati neke imovine. Najbolje bi bilo da kupuje GDP ponderiranu košaricu državnih obveznica s ciljem podizanja rasta M3/nominalnog dohotka. Sigurno bi slijedilo povlačenje po njemačkom ustavnom sudu. Već sama najava OMT-a, koji je u lice sa kanalom očekivanja postao bespotrebna mjera, je završila u Karlsruheu. Na full QE njemački mediji bi podivljali, iako svaki put kad su podivljali, nikakve negativnosti na koje su upozoravali se nisu ostvarile. Čak je i Weidmann shvatio, iako se i dalje protivi kupovanju državnih obveznica. Sadizam je francuskih korijena ako se ne varam, ali Njemci su očito specijalisti na tom području.
4. BoA Gustavo Reis je testirao upravljanje očekivanjima Bernanke & Co i zaključio gledajuči u forward stope kako Bernanke najbolje komunicira. Osim sve većeg fokusa na nominalni dohodak, drago mi je da je market-monetaristička retorika s blogova prešla u “mainstream”. Reakcije tržišta su bitne. Markets matter!
5. Jedino Krugman i dalje koristi ZLB argument pod mantrom “depression economics”. Od njega već dugo ne očekujemo objektivnost, pa ništa ne čudi. Prednost je što je zapravo zaista dobar ekonomist pa koristi finese za koje je nekad potrebno razmisliti o čemu piše (ponekad, ne u ovom linku..).
6. Ekipa sa PragCap-a pokazuje kako su rezerve popunile kreditnu rupu. To ne znači da je Fed izgurao kredite. Banke su u bilanci mogle držati obveznice, a one su se odlucile držati rezerve. Očito je da i dalje postoji velika potražnja za sigurnim imovinama, umjesto držanja obveznica, banke drže rezerve – posebno jer plaćaju 0,25% IOR-a., Je li to problem? U biti nije, problem je nedostatak potražnje za kreditima. Inače bi se isplatilo “emitirati” kredite s obzirom na veću stopu koju nude. No bitna je rizikom prilagođena stopa. S te strane postoji problem i financijske regulacije koje traže povećanje kapitalne adekvatnosti, koja se može namještati i sa imovinske strane bilance. Razlog porasta depozita je i preferencija likvidnosti klijenata – građani i poduzeća drže veći dio imovine u novcu i likvidnim instrumentima nego 20 godina prije krize.
7. Na globalnoj razini, financijski tokovi su otišli u “rikverc”. Financijska globalizacija je “zapela” kako pokazuje BW grafikon. Gledajte to kao smanjenje efikasnosti globalnih financija. Plačite oko globalizacije koliko želite, ali ovo nije dobra vijest.
8. Finacijska industrija doživljava promjene na regulatornoj razini, i to u SAD-u veće nego u EU.
9. No očekivati da će regulacije smanjiti mogućnost krize, je greška koja se ponavlja iza svake krize. John Aziz ima zanimljiv članak o pitanju pristupa ovoj činjenici. Kako bi spriječili ozbiljne posljedice i razne negativne spirale koje iz dolaze iz interakcije financijske krize i NGDP krize monetarna politika mora osigurati nominalnu stabilnost za sve a ne samo likvidnost za financijski sektor.
10. R. Schiller napominje da unatoč krizi postoji jako malo volje za veće zahvate u samu strukturu industrije.
11. Europa iz koje je posljednjih godina pobjeglo dosta investitora, u lice s boljim pokazateljima postaje nova prilika.
12. Noah Smith je stručnjak za Japan i preporučujem ovaj intervju kako bi imali bolji uvid u ekonomske odnose u toj zemlji. Noah Smith posebno poštujem jer je jako zabavan lik bez velikih pristranosti. Zapravo me jako iznenadila preporuka neoliberalnih reformi.
13. Krugman je zato stručnjak za sve. Izgubio je zadnjeg “saveznika” u Europi.
14. Američka vlada konstantno nalazi nove saveznike. Ne diskriminira nikoga, pa tako ni najveći meksički kartel. Kriminalizacija droga je stvorila kartele omogućujući im monopolske profite na njihovom području, no ostala je konkurencija među kartelima, pa su amerikanci odlučili da bi trebalo intervenirati jer u Meksiku ne leti već dovoljno glava (i tijela) po cesti, mostovima itd…
15. U Njemačkoj brdo NGO kriminala. Die Weltov članak daje odličnu sliku brda zabluda i manipulacija koje svakodnevno letaju medijima i javnim mijenjem. Nekakav NGO izdaje izvještaj o dramatičnom porastu siromaštva djece, koji je zapravo jako upitan. Mediji prenose priču i rade paniku. Građane ne zanima studija, ne znaju kako je definirano siromaštvo itd. Znaju samo da se nešto “mora učiniti” NGO sam sebi stvara posao. Sjajna zabava, a razni paraziti bujaju.
16. Slične obmane idu od ljevičara vezano za njemačke reforme 2003. Već sam pisao o tome, pa pogledajte za malo širu priču. Nova studija IZA za Bertelsmann zakladu potvrđuje da rast zaposlenosti od 2004/2005 nije nastao samo tako da ljudi rade povremene, poslove. Povećao se udio tradicionalnih  poslova od implementacije reforme. Zaposlenih je najviše nego ikad. Problem s čitanjem ovih podataka, posebno u RH je naš retardirani mindset o agoniji radnog naroda. U Njemačkoj postoje razne opcije posebno za manje poslove. Rijetko tko ovisi o takvim poslovima za život. To su obično studenti, srednjoškolci i majke – profili koji nemaju vremena za full-time posao. To nisu poslovi koji su ukradeni onima koji su prije kao bili zaštićeni (čitaj bez posla zbog barijera) već su nastali dodatno jer su prije bili neisplativi. Institut navodi da globalni trendovi idu u smjeru još veće fleksibilizacije, no nedostatak kvalificiranih će vršiti pritisak na ras “tradicionalnih” poslova. Najveća prijetnja je minimalna nadnica.
17. Za više o minimalcu, pogledajte Vukov posljednji post. Što se tiče Njemačke, čini se da je 8,5 EUR jako loša ideja. Istraživanje Deutsche Banka predviđa:

We estimate the subsequent employment losses at between 450,000 and 1 m. Quite paradoxically, given the proponents’ intentions, aggregate wage income could actually decline, since the net destruction in jobs could more than offset the increase in wages per head.

UPDATE: Tyler Cowen ima zanimljiv post o 2 papera koja obrađuju efekte minimalca u SAD-u. Ipak zaključuje

Only 11.3% of workers who will gain from an increase in the federal minimum wage to $9.50 per hour live in poor households…Of those who will gain, 63.2% are second or third earners living in households with incomes three times the poverty line, well above 50,233, the income of the median household in 2007.From where I stand, that hasn’t yet been knocked down.

18. Koliko se isplati država? Zanimljivo je vidjeti neke brojke. Njemačka zahvaljujući Bertelsmanovoj studiji zna da joj svako dijete donosi 77.000 EUR u penzionom fondu. Još bolje, kad se oduzmu “usluge” države od uplata, svako novo dijete državi donese dodatnih 50.000 EUR. Iz ovoga je jasno da se u prosjeku ne isplati biti klijent/kupac države, ali tu nemamo izbora. Minus građanina je plus za piramidu političke moći. Ako Nijemac pretplati državu, kakva je računica u RH? A ne, RH je pojam humanosti pa je bolje da se ne zna rezultat takve računice. 
19. U biti najbolje je početi pričati o nejednakosti da zaboravimo temu koja blati državu. Eno u Davosu se održava WEF i tu su došli moćnici koji će pričati o nejednakosti, a neki od njih izbjegavaju poreze. Koje to veze ima. Nemam pojma, ali svi pričaju o nejednakosti. Je li porezi smanjuju nejednakost? Možda. Je li smanjuju nejednakost kad oduzmemo oportunitetne troškove korištenja dijela tih sredstava? To nikoga ne zanima. Naravno “učinite nešto” prevladava člancima koje čitamo. I autor ovog prepoznaje odnose moći:

“When wealth captures government policymaking, the rules bend to favour the rich, often to the detriment of everyone else. The consequences include the erosion of democratic governance, the pulling apart of social cohesion, and the vanishing of equal opportunities for all.

Super, i što činimo s djecom koja zbog Playstationa ne žele da uče?

“Unless bold political solutions are instituted to curb the influence of wealth on politics, governments will work for the interests of the rich.”

WTF? Ok, bogati su zauzeli državu. Regulacije, porezne rupe, politike itd sve se kroji po njihovim interesima. Koje je rješenje? Pa tražimo političare, koji trenutno rade u interesu navedenog, da usprkos interesima koje služe, implementiraju rješenja koja su u “našem” interesu. Drugim riječima, objasnimo Playstationu da djetetu kaže ne. Yeah…that will work. Više intervencije je u interesu točno onih protiv kojih bi trebala biti uperena. Tražite manje i dobiti ćete više.
20. Ako nejednakost nije dosta, klimatske promjene su odličan dodatak za induciranje prestrašenih masa u bacanje novca na koji god problem pojedini lobi ukaže.
21. Baš na tom planu Frankel vidi udaljavanje od efikasnijih mehanizama prema kompletnijoj kontroli države.
22. CNBC možda krivo zaključuje da su političari problem naše regije. Oni samo jašu na našem grebanju za mrvicama koje padaju sa stola. Vrijedi princip iz 18. – Tražite manje i dobiti ćete više – tj ostati će vam više.
23. Taj princip ne poznaje naš ministar financija. No kolektivni mindset u RH je takav da je valjda normalnije gledati u proračun nego u vlastiti đžep. Tako je punjenje proračuna postao nacionalni interes br.1. Koga briga za građane, poduzetnike, radnike itd… Linić je upoznao Lafferovu krivulju, no ne priznaje poraz. Nakon džepova građana direktno, slijedi klanje državnih monopolista u ime proračuna. Kome trebaju investicije koje su prije trebale krenuti baš od ovih poduzeća? Meni ne, a očito ni VladiRH. Je li slijedi upad u 2. stup u ime proračuna. Kome trebaju mirovine? Kakvi su to mirovinski fondovi koji ne investiraju dovoljno u random ideje ministara koji tržišni test u životu nisu vidjeli. Prije bih rekao “sigurni”, no, Linićeve opasne namjere su okrenule i tu situaciju u rizičnu. Postoji li nešto drugo čime se može smanjiti deficit? ….hm…rashodi? Ne možemo to, kako drugačije osigurati lojalnost omiljenih interesnih skupina i zapošljavanje svih članova partije? Rast PDV-a nije smanjenje mirovine? Oh please! Opet -18.
24. No postoje situacije kada su obični građani u prednosti u odnosu na posebne interese. Jedan slučaj kad su svi dobili prednost pred moćnikom je ovaj.
25. J. Barro predlaže neke mlohave supply side reforme, ali stavljam link zbog Kimbalovih komentara i linkova. Brdo kreativnih policy prijedloga.
26. Scott Sumner regrupira BRICS-e.
27. Vuk s Wall Streeta je zapravo siroče koje živi na poticajima države. Opet, pogledajte  18. i 21. Less is more. Je li stvarno potrebno da građani sponzoriraju hollywoodske blockbustere? Thaaats right…lagano ulazi u glavu.
28. ZOI u Sochiju će porezne obveznike također koštati puno. Kad su igre u pitanju, koga briga?
29. 100 godina prvog svjetskog rata. Spiegel počinje seriju članaka. ExYu comment trollovi kao i zemlje u predratno vrijeme spremaju arsenal za sjajnu nacionalističku zabavu u komentarima.
30. Uvijek naglašavamo da socijalna država ljude odvraća od posla. Amsterdam će probati zanimljiv dogovor s lokalnim alkoholičarima, plaćanje u pivu. Sumnjam da bi u nas to maklo ekipu sa zidića da mete cestu. Moje mišljenje je da S. Koreja ima bolju ideju s crystal methom. Nema gladi, nema nedostatka motivacije. Svijet bi daleko drugačije izgledao da je Lenjin odmah počeo distribuirati meth po SSSR-u. I Jugoplastika bi još proizvodila. 
31. U S.Koreji, tako imaju posla, dok negdje drugo ljudi moraju tražiti posao. No to ne mora biti stresno, evo par primjera kad je ultra-zabavno.
32. Dok u kapitalističkoj Europi mediji prave nered oko nejednakosti, u commie Kini se bonusi dijele na sve strane i u svim oblicima.
33. Za kraj tužna vijest…promjene u globalnim trendovima u tehnologiji će pokopati Nintendo. Prije toga i Kodak, Agfa-u itd… Kako plačem sam snimio na svom iPhoneu, na kojem igram Angry Birds Go. 
34. Za kraj par zanimljivih tweetova:
Irish 5-year yield at a record low of 1.66%. In mid-2011 it was over 17%: pic.twitter.com/haTj5OKiOT
— Jamie McGeever (@ReutersJamie) January 20, 2014

US & China: #inequality (Gini in red) & openness (trade/GDP in blue) since 1970. pic.twitter.com/CH0o6oLyd8
— Branko Milanovic (@BrankoMilan) January 19, 2014

There’s been a 25% drop in teens on Facebook since 2011, and an 80% rise in users over 55. http://t.co/9CDZzI7yxL pic.twitter.com/nmhq1N0lh1
— Rubina Madan Fillion (@rubinafillion) January 19, 2014

Ruža Tomašić postala neoliberalni fašist. Upucajte me.
Era velike #EU i velike države je gotova, stiže era decentralizacije i individualne odgovornosti. @ecrgroup pic.twitter.com/LLuBXik6QU
— Ruža Tomašić (@RuzaTomasic) January 19, 2014

35. I ova mises.org baljega. Što je ovo? Kome prodaju ovakve gluposti. 
Read More

Abenomix godinu kasnije

Evo inflacija…
A za ostale grafove bacite pogled na Marcusov novi post.
U posljednjim tjednim linkovima imate i poveznicu na tekst Shinzo Abe(nomics)a (točka 28).
Read More

Tjedni linkovi 16.01.2014.

Ovaj tjedan, u čak 52. Točke: povratak u monetarnu povijest, tko je Mr. Yellen, opet o nejednakosti, tržištima rada i minimalcu, koliko vrednujemo pojedina zanimanja i kako,  razvoj income klasa u SAD-u, relativnoj eksploataciji i standardu, smeću koje je RH, smeću koje je EU, novosti iz financija, Njemačke, zelene retardacije,  Japana, Hong Konga, Grčke, Španjolske. I još, koliko javnog duga dolazi ove godine na naplatu najbogatijima, tko je umro, zašto je Srećko Sraćko, novosti iz globalnih meth labova i kakve greške rade kompanije pri dizajnu logotipa.
Uživajte!
1. Nije baš od ovog tjedna, ali je misao vodilja ovog bloga. Fisherov Debt-Deflation paper:
14. But, in practice, general over-production, as popularly imagined, has never, so far as I can discover, been a chief cause of great dis-equi- librium. The reason, or a reason, for the common notion of over-pro- duction is mistaking too little money for too much goods.

Čitajte kao “Depresija je uvijek i svagdje monetarni fenomen”

2. Osim ovih 50ak pointova, pogledajte Rocheovih 10 ekonomskih mitova. OK su objašnjenja, pazite se MMT zamki…i dalje stvari nisu tako jednostavne

3. Good times 4 good ol’ USA, bar tako misli Janet Yellen. Nova šefica Fed-a.
Supersimpa Yellen ima poznatog muža. Njih spominje Tabarrok u postu o globalnim monetarnim elitama. Bernanke nije zaboravljen, ekipa sa Chicago Booth Schoola mu je snimila tribute pjesmicu.

4. Prije 101 godine izdan je Misesov masterpiece “Theory of Money & Credit”. Komentiraju Selgin, White i ekipa.

5. Frances Coppola uspoređuje rizike tržišta rada sa financijama u jako zanimljivom tekstu.
Coppola je odlična, no što se tiče politika, dovoljan je NGDP LT kako bi rizik ostao neoskvrnut ciklusom. Iako ona favorizira intervencije poput minimalne nadnice, one se znaju obiti o glavu.

6. Uskoro cu napisati post o nejednakosti, vjerojatno kad zavrsim knjigu i paper Branka Milanovica. U međuvremenu sam počeo gomilati linkove poput ovog. Pikketyeva knjiga (review B.Milanovića) je trenutno hot kao i tema nejednakost. Jedva čekam da izadnje na engleskom. btw, tko pise na francuskom prvo?
Svakako neki imaju veće plaće, a neki manji. Htjeli mi to ili ne. To nas ne spriječava da imamo mišljenje, pa evo rezultati tog mišljenja. J***š mišljenje kad im nismo spremni platiti onoliko koliko smo spremni trkeljati o tome. Postoje zanimljivi načini rješavanja nekih problema preko “destinacijskog oporezivanja” – pogledajte prijedlog Milesa Kimbala.

7. Već sam pisao o 20% 100k-ersima u tjednim linkovima. Ipak se nesto pomice ako prestanemo plakati o 1%erima. U stalnim dolarima se smanjio broj najsiromašnijih i povećao broj ljudi sa 100.000 USD dohotka.

AMAZING CHART: In 1969, only 1 in 16 US households (6%) earned +$100k. By 2009, it was 1 in 5 US households (20%). pic.twitter.com/k8prjH2yza
— Mark J. Perry (@Mark_J_Perry) January 11, 2014

8. Steve Horwitz napominje da moramo dobro razmisliti o tome sto je standard. Nije u šoldima sve. Ponekad je i u mobitelima, perilicama itd…

9. U jednom od prijasnjih pregleda sam pisao o “eksploataciji” u Aziji. Turns out…kao sto sam rekao, oni žele biti eksploatirani.

10. Još malo o Summersovoj sekularnoj stagnaciji.

11. U što se pretvorio Greenspan (hint: Keynesijanca, kaže Iza Kaminska)

12. Dok je bio maestro, presjedao je Velikoj moderaciji, periodu koji je bio kao jedna velika ekspanzija. Roche se pita zašto ekonomske ekspanzije traju duže i duže.

13. Divovi Silicijske doline ne zapošljavaju puno radnika u odnosu na prihode. Amazon je među većim poslodavcima. Usporedite to sa Siemensom ili VWom koji imaju oko pola milijuna zaposlenih globalno. Budućnost će razbiti sve što smo do sada mislili o proizvodnju, korisnosti, itd, no o tome u samostalnom postu.

A look inside Amazon’s rigorous hiring process: http://t.co/uSUhmMfqsn $AMZN pic.twitter.com/CxVs6LsrcE
— Wall Street Journal (@WSJ) January 13, 2014

14. DS raskrsćuje s RH mitovima. Povezivanje MP s bankama ćemo oprostiti.

15. EK je jedan od najboljih primjera birokratske retardacije. Kao i obično, najbolje sve prvo usosit u neku shemu bez temelja i mehanizama za normalno funkcioniranje, pa cemo kasnije dodavanjem jos birokrata i institucija spasavati pacijenta sirenjem novih malignih tumora. Kreće euro-marketing.

16. FT donosi priču o dvije europske megabanke i njihovim budućim potezima.

17. Dok se europske i dalje koprcaju u krizi, američke nižu rekorde.

18. Focus piše o šefu Blackrocka. Zanimljivo je kako ispravno navodi činjenicu da sama deregulacija nije problem već ćinjenica da je regulacija preusmjerila djelovanje financijskog sektora u tzv shadow banking bez transparentnosti i nadzora. Začuđujuće trijezno zaključuje da nije private equity problem za one koji se žale oko proizvodnje lonaca u Njemačkoj, već procesi koji se odvijaju zadnjih 20 godina.

19. U posljednjoj regulatornoj bitci su banke ipak pobijedile i Basel je olabavljen.

20. D. Kocieniewski je u NYT-u imao članak uperen protiv Irwina, ekonomista čiji radovi pokazuju da špekulanti ne voze cijene ruda, nafte itd u visine, optužujući ga da je agent za industriju. Irwin mu odgovara.

21. Odlican Vuk Vuković u zadnja dva posta!
U drugome opisuje Sorosovu igru s funtom. Posebno zanimljivo u svjetlu Sorosove novo-pronađene humanosti, dok se zaboravljaju sudbine milijuna koje su njegove igre dotakle, u VB, ali i tijekom Azijske krize i napada na Baht.

22. John Aziz razapinje nadrkanog Nassima Taleba. Must read.

23. U drugom članku  Aziz naglašava kako je neizvjesnost dio svega. Rješenje nije gušenje rizika već postavljanje prioriteta. U kontekstu ekonomske politike treba staviti prioritet na današnju stagnaciju bez obzira na povuke oko inflacije i fantomskih financijskih balona.

24. U zemljama koje ne stagniraju rastu indikatori za financijsku nestabilnost. Tyler Cowen nabraja moguća žarišta i tipira na Tursku. Krugman se misli oko skandinavskih zemalja.

25. Neki misle da je Azija sljedece mjesto za globalni nered.

26. U prošlim pregledima sam spominjao Cowenov “Average is over”. Evo njegovi savjeti za snalaženje u njegovoj viziji budućnosti. Kako postati “meriokrat”.

27. Unatoč koalicijskom ugovoru, Veliku koaliciju čekaju stresna vremena. Ima dosta područja za svađu, posebno sad kad su se desničari probudili vezano za minimalac. H.W.Sinn predsjednik IFO instituta, koji inače zna izvaliti svašta, ipak napominje mogućnost da minimalna nadnica Njemačku vrati u bolesno stanje.
FT se osvrće na neizvjesnost njemačkih poduzeća oko novog zakona. Kao i obično, ova intervencija će oštetiti najslabije – male poduzetnike i radnike s malo vještina, kako pokazuje primjer hotela u bivšem DDRu koji će posebno pogoditi novi minimalac.

28. Zato japanski premijer obećaje “wage surprise”. Kompanije se ipak ne boje nadolazećeg povećanja njihova ekvivalenta PDV-a.

29. Draghi je centralni bankar godine. Za mene je to Kuroda.

30. EK razumije da je Europa socijalistička šupa bez budućnosti, no i dalje tjera svoje (točka 15). Budućnost ne izgleda  dobro, no ako se sjetite prijašnjeg pregleda, Europska divergencija se odvija već par desetljeća.

31. Ne piše se dobro čak ni pčelama u Europi.
32. U Hong Kongu rooftop je in, doduse ne bolja verzija vec kao mjesto za gradnju favelastih koliba. Na kopnu Kine, zbog visokih stanarina ljudi se sele u podrume.

33. Situacija u Španjolskoj se poboljšava, kamate padajuPMI za usluge je u porastu, a BDP ubrzava.

34. 2014. račun za javne financije najrazvijenijih doseže 7 bilijuna dolara. Kako kamate rastu uvjeti rollovera će se pogoršati, no s obzirom da je rast uzrokovan vjerojatno očekivanjima boljeg rasta, pritisak na proračune neće rasti proporcionalno zbog bokje ekonomske situacije, tj. Obilnijih poreznih prihoda.

35. Dobra ekonomska situacija depresira cijene zlata. Švicarska središnja banka gubi milijarde zbog toga.

36. Hrvatska nema takve sreće. ECB koji nije spreman djelovati depresira potražnju dok vlada desetkuje ono što je ostalo od gospodarstva u ime neke socijalne pravednosti. Negativna spirala stezanja omče oko privatnog sektora i padajućih poreznih prihoda je na mjestu   Što kad nas udave? Tendencija da svi budemo siromašni i jednaki je zaista hvale vrijedna. Da slučajno ne bi profitirali od nižih cijena, država će u ime zaštite potrošača ozakoniti periode u godini kada nitko ne kupuje ništa kao periode za sniženja. Ne znam što reći…koliko ćemo pustiti još da Linić & co odlučuju umjesto nas što je dobro za nas? Dok mislimo da je neoliberalizam kriv za Vladine neuspjehe – nikada (Tocka 14)

37. U Grčkoj su dobro istimarili obične građane, pa je “elita” došla na red. Red uhićenja neophodnih, uvijek sposobnih, motiviranih i poštenih javnih djelatnika i njihovih prijatelja u biznisu će možda građanima dati bar malo osjećaja za pravdu. Ako “kazne” budu kao i u RH, ipak će ostati zaključak da je najbolje biti mega lopov nego sitni pickpocket. 
38. Ne luduju ljevičari samo u Grčkoj. Tamo bar imaju nekog razloga. U Hamburgu su razularene komunjare prešle svaku granicu. Komentar Die Welta napominje “nije sve izražaj otvorenog društva, puno toga je čisti kriminal”. *isprike, nedostaje link i ne mogu više naći link sa welt.de
39. Kriminalna je i njemačka zelena politika. Napuštanje nuklearki nema pravnu osnovu  S druge strane zelena greška uključuje prisilu države koja brani zatvaranje nerentabilnih elektrana kako bi se održala zelena iluzija. Naravno da će uz najskuplju el. Energiju, građani platiti i ovu glupost.
EK s druge strane se premislja oko ciljeva za zelenu 2030-u.

40. Umro je George Goodman
41. Umro je Aariel Sharon.
42. Umiru i svjedoci sa Golog otoka. S obzirom na javnu raspravu danas, imam osjećaj da bi građani prije bili siti nego slobodni i odgovorni sami za sebe. Nismo naučili ništa iz povijesti.
43. Napokon netko kritizira TED, trebamo razlikovati zabavu od znanosti.
44. Od Breaking bad-a svi znaju da je Meth ultra zabavan. Jedno kinesko selo sa 14000 st. je bilo specijalizirano za masovnu proizvodnju. Skupa sa kuharima, kazane kristala je odnijela policija. Za to vrijeme u SAD-u se (opet) pojavio blue meth.
45. Ne vjerujem da će uhićeni završiti u ovakvom zatvoru.
46. U Coloradu nemaju tih problema. Trava je ušla u meni restorana.
47. Na čemu je bio ovaj Kinez pri narudžbi vizitke , nemam pojma.
48. Meanwhile in Croatia…. Nothing ever happens.

49. Selfie is dead… Long live usie!

50. “Greed is good” je krivo citiranje G.Gekka. Da je pogledao film, to bi znao i Sraćko Horvat.
51. Pred kraj…još nekoliko logo failova. Najviše je pedofilskih.
52. Zato je novi Apple ad inspirativan & all that.
Read More

Što je Bernanke mogao naučiti od Stevea Jobsa

Prije 7 godina je predstavljen prvi iPhone.
Koliko se promijenilo ne treba govoriti. Prezentacija je ludnica. Pogledajte reakcije na nešto što nam je normalno danas. 
Koje veze ima s monetarnom politikom….hm? 
Pogledajte ovaj quote:

“There’s an old Wayne Gretzky quote that I love. ‘I skate to where the puck is going to be, not where it has been.’ And we’ve always tried to do that at Apple. Since the very very beginning. And we always will.”

Da su na ljeto 2008. Fed i ECB namještali instrumente monetarne politike prema mjestu gdje žele inflaciju, a ne gdje je ona trenutno, imali bi bitno drugačijih posljednjih 5 godina. 
“I set monetary policy to where I want my target to be, not where it has been” – bilo bi lijepo čuti onda, ali i danas na presici ECB-a, od Draghija, koji ponavlja grešku. Nije poanta izjaviti da će inflacija biti niska duže vrijeme. Njegova obveza je uvjeriti javnost da će učiniti sve da u narednim mjesecima ECB pogodi svoj cilj inflacije od “ispod ali blizu 2%” i zapravo učiniti sve. 
Trenutno cilj izgleda kao “ispod ali blizu 1%”. 
Tržište NGDP futures ugovora je možda jedan od načina da se izbjegnu ovakve greške u budućnosti.
Možda nije tajna zašto je u krizi Apple obarao rekorde, dok je Bernankeu gorilo pod nogama.

+Bloomberg ima zanimljiv video sa stvarima koje su dominirale CES zadnjih desetljeća. 

Read More

Dobra i loša deflacija

Kolega Strašilo ima zanimljiv post o deflaciji. U postu postavlja nekoliko pitanja vezanih za izjavu da očekivani pad cijena inducira “čekanje” koje onda produbljuje problem i stvara deflacijsku spiralu. Zapravo je post odličan jer na veoma “organic” način dolazi do pravog pitanja (ili pitanja bližeg kvalitetnijoj analizi?) – pitanja kamatne stope i dinamičke intertemporalne optimizacije potrošnje. No problem s postom, onim na Business Insideru, kao i s odgovorom od strane Strašila je isključivost u pogledu na deflaciju. Naime postoji više razloga zašto bi došlo do deflacije. Gledajte na ovo kao verziju “never reason from a price change“. Pokušati ću priču frameati što jednostavnije.

Prva dva pitanja su nebitna više-manje, prava inspiracija je u pitanju potrošačkog kreditiranja. Tu Strašilo prepoznaje srce problema:

Odgovor je taj da sama umjerena promjena razina cijena na (relativno) efikasnom tržištu ne objašnjava odluke o kupnji sada ili kasnije, već je odluka o kupnji sada ili kasnije ovisna zapravo o realnoj kamatnoj stopi.

Ni moderna makroekonomija ne kaže ništa bitno drugačije. Da je cijelu priču bilo zapisati kao relaciju, rekli bi da je Strašilo otkrio jednostavnu novo keynesijansku Eulerovu jednadžbu nekog ovakvog oblika

Ct = ßRtEt(Pt/Pt+1)Ct+1 ,

tj. današnja potrošnja Ct ovisi o kamatnoj stopi (Rt), očekivanoj inflaciji(Et(Pt/Pt+1) i željenoj potrošnji u sljedećem periodu (Ct+1). 

No kako bi pokazao gdje je “isključivost” viđenja deflacije spomenuta na početku, možda je najlakše preuzeti njegovu ilustraciju dvije zemlje:
Zamislimo dva primjera gospodarstva s realnom kamatnom stopom od 2 posto.

U gospodarstvu A stopa inflacije je 2% dok je nominalna kamatna stopa 4%.

U gospodarstvu B stopa inflacije je -2% dok je nominalna kamatna stopa 0.

Kako bi mogli išta zaključiti iz ovog primjera moramo vidjeti što je to moglo dovesti do ovakvih ishoda u obje zemlje, tj da bi išta zaključili o nivou cijena moramo u najmanju ruku koristiti (neo)wicksellijansku ideju prirodne kamatne stope.

Prvo moram naglasiti da ovako gledati na realnu stopu u trenutku kada se situacija odvija nije baš jednostavno. To proizlazi iz Fischerove jednadžbe:
r = i – E(π) ,
tj realna kamatna stopa je jednostavan fenomen ex post, no u danom trenutku ona je determinirana očekivanim razvojem u promjeni nivoa cijena E(π).

Sad možemo zamisliti situaciju u obje zemlje 

A: nominalni kamatnjak je 4%, očekivana inflacija je 2%, realna kamatna stopa je 2%.

B: realna kamatna stopa je 2% ali zato jer je očekivana promjena cijena -2% a nominalni kamatnjak 0%.

U prvoj verziji obje ekonomije su u sličnom ekvilibriju. Prva npr ima središnju banku koja cilja 2% inflacije, a druga postoji u nekoj verziji productivity norm-a, tj produktivnost raste oko 2% godišnje dok nominalni dohodak miruje. Stvar je u principu ista, ako je prirodna stopa jednaka 2%. Deflacija makes no difference za B, ona je supply side fenomen, otprilike kako navodi i strašilo s mobitelima.

No može se dogoditi B situacija kao danas, da je nominalna kamatna stopa na nuli. No prirodna stopa, koju možemo aproksimirati nekakvim povratom na stock kapitala, je pala ispod nule. Tada se nalazimo već u drugoj situaciji jer je kamatna stopa koja aproksimira stav prosječnog građanina upravo prirodna. U toj situaciji je 2% realne kamatne stope previše.  Građani više vrednuju buduću potrošnju jer je središnja banka učinila pogrešku (umetnite koju god teoriju ciklusa s centrom u monetarnoj politici). Sa strane poduzeća, nema projekata koji bi bili isplativi s tako visokom kamatnom stopom jer je povrat nizak. Cijene padaju i građani očekivaju pad cijena što još više povećava realnu stopu u odnosu na prirodnu stopu koja uravnotežuje ekonomiju*. Tj ovo je tzv loša deflacija koja ima uzrok u poremećaju monetarnog sustava. Ona nije nastala zabog rasta produktivnosti (koji bi onda podizao prirodnu stopu) već zbog monetarne politike koja nije osigurala monetarnu stabilnost.

Sami znate da MM nisu ljubitelji priče o kamatnim stopama, ali isti efekt se ponavlja i u monetarističkoj priči. Monetarna politika ne ispunjava potražnju za medijem razmjene. Povećana potražnja za novcem dovodi do držanja likvidnosti jer nije sigurno da će se agenti lako domoći nove ako je puste – pad brzine obrtaja. Novac postaje ultimativna imovina dok svi pokušavaju namjestiti svoje real balances** držanja novca. Stvaraju se deflatorni pritisci jer nastaje problem s potražnjom. Novac je imovina na svim tržištima, manjkom novca nastaju viškovi na svim tim tržištima. Viškovi nastaju, ne zato što nema potražnje za njima, već jer ne postoji dovoljno medija razmjene u odnosu na potražnju za istim. Opet, takva vrsta deflacije je monetarna i loša upravo jer nije nastala većim brojem usluga i proizvoda u odnosu na potražnju već nedostatkom medija razmjene*. 

– Komentator na strašilovu postu pokazuje rezultate papera koji pokazuje da je većina deflacija do sada bilo vezano za rastući output. To nije uopće čudno. Zlatni standard + rast outputa/produktivnosti = dobra deflacija.
Lars smatra da je trenutno niska inflacija u SAD-u također rezultat pozitivnih supply šokova kao što je shale gas boom:

I think we with a bit of luck could be in for a couple of years of fairly high real GDP growth driven by positive supply side factors. In such a scenario we could easily have 4% or even 5% real GDP growth for some years without any substantial pick-up in inflation. This would be very similar to mid-1990s.

– 1930-e kolaps bankovnog sustava i ponude novca = loša deflacija i deflacijska spirala.

Pojam deflacije koji se manifestira u padajućem nivou cijena nije uvijek vezan za iste uzroke pa time nije nužno simptom istih ishoda, stoga treba biti pažljivi pri ocjeni situacije, posebno ako utjecaji na nivo cijena dolaze s obje strane. Never reason from a price change.
*u ovakvoj situaciji dolazi do poremećaja u cjenovnom sustavu s obzirom na očekivanja poduzeća. Dolazi do poremećaja rlativnih cijena i misalokacije resursa.
**postoji svojevrsni pigou efekt kroz rast realne novčane mase/kupovne moći postojećeg nominalnog balancea, no čini se da je irelevantan, tj zanemarivo mali. Iluzija novca je jači kontra efekt dok pada NGDP.

PS. Loša deflacija može biti jako loša
Read More

Par biljeski o trezorskim zapisima prije Dnevnika 3

HRT se uhvatio price o izdanju zadnje serije trezorskih zapisa MFIN-a (rocnost 1g) i plasira pricu o povecanju duga za oko 700 mil kn. Nije da sam najveci fan Vlade i Linica, ali malo je vjerojatno da se radi o 700mil novog zaduzenja. Za 2014. max povecanje duga iz ovog izvora je neto povecanje outstanding t.zapisa. Shema je da se kratkorocno zaduzivanje ovog tipa koristi za premoscivanje ili refinanciranje. Ako se radi o refinanciranju istog iznosa, neto promjena ce dolaziti iz razlike u kamatnoj stopi. MFIN kaze da je neto povecanje oko 200mil kn, dok je razlika iznos koji ce refinancirati prijasnju transu koja dolazi na naplatu. Ne znamo zasto ce se iskoristiti tih 200 mil neto, tako da samo mozemo spekulirati o neto efektima na stanje javnog duga na kraju 2014. koji proizlaze iz ove emisije t.zapisa.
HRT na tu temu u 22:45 dovodi prof. Jakovcevica u Dnevnik 3. Ako misle raditi paniku ne vidim previse razloga. Na kraju krajeva, koliko god lose bilo, proracunsko planiranje vec predvidja dodatna zaduzenja u milijardama tako da 200 mil nije razlog za brigu. Ako cemo panicariti imali smo svaki dan posljednjih 5 ako ne i 15 godina. Jakovcevic se moze osvrnuti na izdavanje ove transe zapisa u smislu managementa portfelja javnog duga, no ne pratim razvoj situacije u RH pa ne znam je li povecan trend u kratkorocnom zaduzivanju. Poanta je da povecano oslanjanje na kratkorocno financiranje obicno predstavlja jedan od znakova fiskalne krize. Rezultat bude obicno tzv izvrnuta krivulja prinosa jer dodje do pritiska na kamatne stope na kratkorocni dug. Ako je Linic zaista na taj nacin zanemario problematiku upravljanja javnim dugom, to je svakako razlog za brigu i nadam se da ce prof. nesto o tome reci u emisiji. Izvan tog konteksta, ovo izdanje trezorskih zapisa je jos najmanji problem ove zemlje.

UPDATE

Paralelno se odvijala i emisija eurskih TZ-a ciji je neto doprinos outstanding zapisima bio negativan jer je dospjelo jos 28mil Eur cime je kolicina outstanding Eur TZ-a smanjena za vise od 200mil kn (27,5 mil eur). Btw, Jakovcevic kaze da je bolje da se financiramo kod kuce jer je niza kamatna stopa 2% vs. 6%. No kamata na Eurske TZ-e je bila oko 1,3% (kupon 0,60%). Doduse ta aukcija je imala slab odaziv jer je od planiranih 10mil, upisano samo 500k Eur. Mislim da je 6% prof. Jakovčević zamijenio s 10g obveznicom, no provjeriti cu drugom prilikom.

Ispricavam se svima, na relativno sturom tekstu (bez kvacica). Pisao sam na iPad-u, a imam trenutno takvu situaciju da ne stignem pogledati cijeli intervju s Jakovcevicem i napisati vise od “putnog” komentara na ono sto HRT sam prenosti. 

Read More

Tjedni linkovi 06.01.14

Ovo je 101 objavljeni post na Money Mischiefu. Kad sam počeo s ovim nisam mislio da ću dogurati ni do 20. Ali eto, prošlo je više od godinu i pol, a blog je još aktivan, nadam se da će poživjeti još neko vrijeme, bar dok ne pronađem nešto pametnije za gubiti vrijeme.
U ovoj “epizodi”: tko je na kraju imao pravo i Krugman nečasni, kockanje islandskih banaka, efekti globalizacije, nastavak na priču o nejednakosti iz prošlog tjednog pregleda, krpanje globalnih dugova, punjenje radnih mjesta u EU, Obummer i crnci, Obummer i USB kabel, tko je most badass glumac  od 50ih …
1. Priča oko monetarnog offseta ulazi u drugu fazu. Dok MM-i proklamiraju pobjedu, DeKrugman ne žele priznati poraz. U ovom Sumnerovu postu se nalazi više linkova na ovu tematiku (prvi paragraf). Beckworth revidira test kako bi zaključio da su MM ipak imali pravo, uz napomenu da test nije savršen te da je još bolje u priču uključiti i counterfactuale eurozona/Japan. No na kraju krajeva, kako Alex Tabarrok s MR-a naglašava, Krugman neće da prizna poraz s objašnjenjem da test nije dovoljno dobar, “zaboravljajući” da ga je upravo on predložio. No to nije ništa novo, Krugman je genijalan inače i u ekonomskom reasoningu zna suptilno sakriti stvari koje želi izbjeći, no ne znam kako će se izvući iz ovoga.
3. Vratimo se globalnom rastu. Markit je izbacio prilično optimističan globalni PMI. Napredne zemlje postaju nosioci rasta…uteg rastu: Kina, Francuska.
4. Kada se nalaze pred zidom, banke imaju opciju sanirati gubitke ili još jednom proširiti bilancu pokušavajući nuditi visoke stope na depozite kako bi privukle sredstva za financiranje jako rizičnih kredita. Islandske banke su imale malo “modernije” mehanizme, više ovdje.
5. Noah Smith nas podjeća na 1999. i proteste protiv WTO-a u Seattleu. 99% se slažem i evo qoute koji obuhvaća većinu priče.
Whether you think globalization’s various effects are worth worrying about depends on how much you care about people in other countries. China is choking under hellish smog, but it has also managed to pull literally http://www.slate.com/blogs/moneybox/2014/01/06/secular_stagnation_debate_how_to_understand_it.htmlhundreds of millions of people out of abject poverty. U.S. inequality is up since Seattle, butglobal inequality has declined. The industrialization of China and (to a lesser degree) India has been the biggest and most effective anti-poverty program the world has ever seen. Capitalism has its flaws, but it works.
The Seattle protesters didn’t quite foresee the escape of hundreds of millions of Chinese and Indian and other people from indigence. But they were right: a WTO-led globalization could have been implemented a lot better. 
Pri dizajniranju politika, po meni,  1999. je više pozornosti trebalo biti okrenuto institucionalnoj pozadini s obzirom da su mnoge zemlje, koje su se uključivale u globalnu ekonomiju, imale jako loše institucije nespremne osigurati pretpostavke koje takvi mehanizmi traže, s ciljem pravednije raspodjele. “Pravednije” kod mene znači kontrola korupcije i šansa za svakoga. Drugo mi je drago da naglašava da je zaustavljanje globalizacijskog procesa mogao biti zero sum game, a liberalizacija je donijela ogromni napredak u borbi s globalnim sirmoaštvom. Razvijene zemlje su djelomično platile cijenu. Npr 25% od izgubljenih radnih mjesta u američkom proizvodnom sektoru (pogledajte tjedne linkove od 02.01.)
6. Henderson s EconLog-a se osvrće na Smithov članak (prošli tjedni linkovi). Prema ovom Noah Smith ima viđenje redistribucije slično mome.
7. Još jedan osvrt na prošlu ediciju “linkova”, točnije na Cowenovu ideju o polarizaciji u društvu budućnosti. by Brian Caplan
8. Jedna ideja koju je Tyler Cowen prezentirao u knjizi “The Great Stagnation” , koju sam danas baš završio, je upravo ta. Nova normala je niski rast u budućnosti. Larry Summers također zastupa sličnu ideju, doduše s malo drugačijeg stajališta. Matt Yglesias objašnjava o čemu se radi.
9. Cowen u knjizi naglašava da je jedan od najvećih problema nove promjene činjenica da još nije prihvaćena, te opiranje politike. Očekivanje višeg rasta sa sobom donosi i viši “leverage”. Iz te perspektive dugovi, posebno država postaju manje održivi, a to prepoznaju (iz kratkoročnije perspektive) Reinhardt i Rogoff prognozirajući da će situacija zahtijevati neke forme debt reliefa i financijske represije.
10. Situacija je možda loša, a Europa ne može popuniti radna mjesta zbog mismatcha u vještinama, ako vjerujete anegdotalnim dokazima (ja ne vjerujem). Takvi problemi postoje i u boomu. Problem Europe je i dalje nominalan.
11. SSRN objavljuje listu najpopularnijih članaka za 2013. Teorija igara FTW.
12. Koliko je prošle godine iznosila najskuplje plavo-repa tuna na aukciji, te kako je tuna od mačje hrane postala skupi artikl pročitajte ovdje.
13. Koliko je Obama dobra donio Amerikancima je uptino. Sigurno je da afro-amerikanci nisu dobro prošli…onda su tea party ekipa rasisti….
14. U svakom slučaju Obummer je proširio moć države toliko da vas možda špijunira i kroz USB kabel. Imam sve bolje mišljenje o onome Snowdenu…a Obummer je kao trebao biti bolji od Busha po tom pitanju…
15. Zato su neki glumili u filmovima o špijunima gdje se otvoreno vršilo egzekucije, umjesto ubijanja jemenskih mladenaca bespilotnim letjelicama. Tko je najubojitiji glumac, pročitajte ovdje.
16. Kako izgleda kada se rak namjeri na GoPro.
Read More
1 2