Category : ostalo

Scot Sumner – Bloger koji je spasio ekonomiju

Video o Scottu Sumneru i njegovoj nedavno izdanoj knjizi o Velikoj Depresiji.

Read More

Under construction upozorenje!

Dragi čitatelji,

ako vidite ovaj post znači da sam valjda uspješno migrirao moj blog sa stare domene i sustava na novu adresu i izgled.

Sigurno primjećujete da je izgled nedovršen. Tako je zasad, no kako budem radio na stranici, valjda ću uspijeti spojiti nešto što će biti atraktivno i jednostavno za koristenje. Zato molim da se malo strpite u slučaju komentara na blog, web stranicu i pitanja vezanih za Financijski leksikon u za svakoga (moj mali projekt s Jutarnjim listom).

Petar

Read More

Tjedni linkovi 17.02.14

Teme: što kad nas zamjene roboti, zašto se prosvjeduje u Venezueli i Argentini, je li 2014. “godina istine” u RH, koja je optimalna meta za Fed, mitologija Chicago-sotonističke makro-urote, Kineski “model”, Vuk o EMsima, Summers o Downtown Abby nejednakosti, Reinhardt/Rogoff revisited – nothing to see here…
1. BoJ bi mogao pretvoriti target za monetarnu bazu u open ended program vezan za ciljeve. To su dobre vijesti, posebno u svjetlu razočaravajućeg rasta GDP-a u Q4 2013. Iako je veliki razlog uvoz energije zbog zatvaranja nuklearki, koji je dodatno negativno djelovao na saldo razmjene, očekivao sam veću snagu BoJ-a u offsetanju i tog negativnog “šoka”. S druge strane capex raste brže od očekivanog a i domaća potražnja, kako je McCallum predvidio svojim modelom iz 2001. ako se sjećam dobro, također daju impulse rastu. 
2. Goldmanov Hatzius smatra da bi optimalna meta za Fed bio indeks nominalnih plaća. Sumner to advocira od 90-ih godina, no smatra da je NGDP politički realnija alternativa sa sličnim posljedicama.
3. Jedan komentar na stanje u RH. Krajem 2012. Šonje i DS su napisali tekst na za Banku gdje su 2013. nazvali godinom istine. Nisam to vidio prije, ali da jesam, mislio bih da su preoptimistični, kako je i na kraju ispalo. No u svjetlu novog proračuna za 2014. čiji se rebalans već lagano sprema kako nam je najavljeno (post) – htio sam samo podsjetiti čitatelje koliko već traje ovo pretakanje iz šupljeg u prazno koje vladajući nazivaju “reformama” i “bolnim rezovima”. 2012 nisu učinili ništa, 2013. DS i Šonje su predvidjeli godinu odluke. Ovi nisu odlučili ništa nego su godinu proveli u istom fiskalno neodrživom ritmu. Ja sam s druge strane predviđao da će 2013 biti godina kada će dosegnuti kapacitete, i zapravo ulazak u EDP mi je signalizirao da se možda ipak nalazimo pred zidom i da je vrijeme da se nešto učini. No Linić & Co su nastavili istom strategijom tako da sam bio previše pesimističan. 2014. će vidjeti ista bauljanja kao i prethodne tri. Mislim da nije rano ovaj mandat proglasiti bačenim. Još 4 godine za ništa a tek smo na #polaputa. 
4. Bauljanje oko Zakona u radu se provlači mjesecima, mediji se pune izjavama predsjednika sindikata javnog sektora o nekakvim štrajkovima, bez da se itko zapitao što to njima točno smeta. Ako pogledate Mrsićevu prezentaciju, biti će vam jasno da jedini koji mogu prosvjedovati su nezaposleni i  poduzetnici jer dugo najavljivane promjene ZOR-a nisu ništa više od implementiranja strategije pretakanja iz prethodne točke – i ovdje doslovno, mjesečni fond sati rada ostaje isti ali eto sada se mogu malo fleksibilnije razdijeliti po tjednima ovisno o potrebi. Ministar je jako ponosan, sindikati ljuti.  Svi poduzetnici koji imaju tjedne peakove potražnje mogu biti zadovoljni, osim ako se povećana potražnja ne produži na 2 tjedna ili mjesec ili više mjeseci… Ako želite znati zašto je u RH jedino industrija hrane jedina opstala, ovo je jedan od razloga. 
5. Gdje je nestao Tobin pokušava objasniti Williamson, uvod je ludnica…

In 1937, was born the spawn of Satan, and he was named Robert E. Lucas Jr. On his scalp was etched the dreaded “666.” In the 1960s, Robert attended the Academy of the Satanists, known to the public as the University of Chicago, where he was schooled in the ways of Lucifer (Milton Friedman). In the 1970s, Robert, the antichrist, decreed that there should be no more worship in the Church of the Keynesian Cross. A secret society was formed, and in the 1990s they didst make a pact with Michael Woodford. In return for his life, Woodford was sworn to use the Tools of Satan – the functional equation, the contraction mapping theorem, the dreaded Euler equation. Further, Woodford, his henchmen and henchwomen, were to appoint Satan’s ministers to the key positions of power in the economics profession – journal editorships – where they were to enforce the use of the Tools of Satan. Publication of even one paper making use of the tools of the Church of the Keynesian Cross would mean banishment to the underworld forever.

6. David Glasner piše o tome što znači biti Keynesijanac u modernoj makroekonomiji, a James Caton misli da smo ipak svi monetaristi.
7. Zašto su plaće ljepljive – opet David Glasner.
8. The Economist o Argentini 

Argentina is once again at the centre of an emerging-market crisis. This one can be blamed on the incompetence of the president, Cristina Fernández, but she is merely the latest in a succession of economically illiterate populists, stretching back to Juan and Eva (Evita) Perón, and before. Forget about competing with the Germans. The Chileans and Uruguayans, the locals Argentines used to look down on, are now richer. Children from both those countries—and Brazil and Mexico too—do better in international education tests.

Što je pošlo po zlu – u drugom tekstu.
9. Domaći kapitalistički mediji su odlučili preskočiti priču i o prosvjedima u Argentini ali i o prosvjedima u Venezueli. Prosvjedi nisu kul ako se ne može okriviti neoliberalni kapitalizam…hm.
UPDATE:QZ donosi  slike
10. Vuk Vuković pokriva krizu u emerging markets.
11. Iza Kaminska prenosi zanimljiv research note o Kini – kao post-kapital zemlji. Super zvuči, no činjenica da nisu opterećeni povratom na kapital ne znači da on nije bitan. Opadajući granični prinosi nam automatski nalažu da razmišljamo o tehnologiji i inovacijama. Takav setup nas dovodi do neke vrste schumpeterijanskog modela koji traži promjenu institucija kada se dosegne tehnološka granica. Ideja da če država moći zauvijek igrati ulogu alokatora je po meni naivna, a priča da zanemareni povrat na kapital neće strike back eventualno – nezamisliva. Spojite taj narativ sa Caballerovom teorijom globalne strukturne nestašice sigurnih imovina i imate jasan odgovor odakle veliki dio povrata na kapital u Kini i zašto imaju ogromni shadow banking sustav. U SAD-u su na tom izvanbilančnom partiju igrali financijaši, ovdje je on nastao da služi mase koje nemaju gdje uložiti štednju. (OK, imaju nekretnine). 
12. Larry Summers piše za FT, jednostavno usmjerava veći dio rasprave o nejednakosti u pravom smjeru.
13. Novi paper na MMF-u kaže da nema magičnih granica kada dug počinje imati ovakve ili onakve efekte na rast.
14. Martin Wolf, odličan autor na FTAlphavilleu, o efektima nadolazeće revolucije u robotici i AI-u.
15. Nuklearna fuzija i besplatna energija su upravo postale bliže realnosti.
16. iPhone bi 1991. koštao 3,5 milijuna USD.  Ovo nazivam trickle down.

Read More

Tjedni linkovi 09.02.14

Teme: budućnost proizvodnje, dr. Mengele, kako se zabavljaju penzići a kako bankari, rast udjela države u globalnom GDP-u, zašto otpustiti Linića, marksizam i nasilje, Sotona, Norveška nakon nafte, zašto monetarna politike treba zanemariti financijsku stabilnost, goodbye Ben, nafta, speedtrading, Monsantov novi smjer, RH kao europska party destinacija…
1. Ychuan Wang je napisao odličan članak na QZ-u. Zašto monetarna politika treba zanemariti financijsku stabilnost. 
2. Otišao je Ben Bernanke…iz Feda – eve neki zanimljivi momenti iz osmogodišnjeg mandata. 
3. F.Coppola je zabrinuta na jednostranost Fedova smanjivanja kupnji obveznica.  Ne dijelim njen stav, ali svejedno zanimljiva perspektiva.
4. Zašto Bitocin može biti dobar… 
5. Mark Sadowski…najproduktivniji komenter ikad, o problemima monetarnog sustava temeljenog na zlatu.
6. Španjolska se mrvicu oporavila, pa reverzira reforme…
7. O trendovima u budućnosti….Iz McKinsey-eve serije o budućnosti proizvodnje:
Something of equal moment is occurring today. As we settle into a “new normal” catalyzed by the global financial crisis, the ensuing recession, and an uneven global recovery, traditional arbitrage models seem increasingly outmoded.For some products, low labor costs still furnish a decisive competitive edge, of course. But as wages and purchasing power rise in emerging markets, their relative importance as centers of demand, not just supply, is growing. 
But these are far from the only implications of rising wages. Just as Henry Ford’s $5 day helped create a new consuming class, so higher wages in China are increasing local demand, thus reinforcing the local-investment choices of OEMs and suppliers. At the same time, there is little evidence of a zero-sum game between China and advanced economies, such as the United States. Rather, the narrowing labor-cost gap reinforces the importance of local demand factors in driving manufacturing employment. Indeed, factor costs often have the greatest impact on location decisions within a region—for example, Airbus moving to Alabama instead of Texas or North Carolina. These costs interact with policy factors, such as infrastructure spending and tax incentives, to shape a region’s overall economic attractiveness. 
A related challenge is the need for new management muscle. As it gets harder to hide behind labor-cost arbitrage, regional manufacturing executives and midlevel managers will need to become both better at running a tight operational ship. They should be able to grasp the productivity potential of a range of new technologies and have enough ground-level knowledge of local markets to influence product strategies and investment trade-offs. The ability to build external relationships—with suppliers, education partners, and local-government officials who can influence the development of vibrant, sophisticated supply ecosystems—will also be a source of competitive advantage.
8. S sadašnjosti iz UBS-ovog white papera : Macro problems, Micro solutions:
Since the start of 2008, government consumption at the global level has risen by 20% in real terms, whereas private consumption and fixed investment have risen just 8% and 5%, respectively. In other words, despite talk of austerity, government spending continues to run ahead of private-sector spending. That has two important implications – one structural, and one cyclical.
Structurally, government debt, government spending, and the share of government within the economy must be sustainable. Government consumption’s share of global GDP has risen from 11% to 14% over the past 15 years. In 2013, it reached its highest level since 1980. At the same time, government debt-to-GDP ratios have hit record highs in many countries.
In the long run, such elevated levels of expenditure (and corresponding levels of debt and deficit) are probably not sustainable, in particular, given other structural changes underway. For instance, demographic trends in many advanced economies pose challenges. Working age populations are growing more slowly, or in some countries, such as Japan, beginning to decline. Accordingly, the window of opportunity for mature economies to bring government debt levels  down to sustainable levels is gradually narrowing, owing to inexorable demographic shifts. 
However, fiscal restraint has also played a role in preventing economies from enjoying more robust growth and the virtuous circles that typically ensue in recovery. Equally, a form of “silent austerity” is to be found in the banking sector: increased financial regulation and associated restraint on private-sector credit supply.
Weak bank lending has been somewhat offset by capital markets activity. In the Eurozone, where the credit crunch has been the most protracted, banks have been disinter mediated as large companies have gone directly to the markets to access funding. Eurozone banks’ lending to corporates is down 4% year on year, but issuance of corporate debt is up 10% year on year. 
However, the problem is that bank lending still makes up
80% of the total loans to corporates. So, while the burden shouldered by corporate bond markets is increasing, it is doing so slowly.
Ok….”štednja”? Rezovi? Zato dodatna financijska regulacija lagano pritišće uvjete kreditiranja, što je štetno, kao obično za najmanje (SME) jer veliki su se preusmjerili na tržišno financiranje.
O budućnosti…. 
These new technologies can make the world economy more inclusive and more efficient, but they may also lead to significant dislocations. Mobile communications technology has the potential to bring 2–3 billion people into the world economy in the coming decade. 
Additive manufacturing, known as “3D printing”, could remove up to 90% of the waste from some manufacturing processes. At the same time, advanced robots, which can work for as little as USD 4 per hour, may eventually displace existing employment in manufacturing.
A recent study by the McKinsey Global Institute finds that these new technologies have the potential to generate a direct global economic impact in the order of USD 14–33 trillion per year in 2025. Our own simulations and estimates suggest that trend global growth could be 0.5 to 0.7 percentage points higher than in the absence of technological change, implying productivity gains comparable to those unleashed by the advent of the personal computer and internet revolutions of the 1990s.
They include innovations in a number of areas, but three sectors stand out: information and communications technology (ICT), manufacturing processes, and energy extraction.
In manufacturing, efficiency gains include the deployment of more advanced robotics alongside recent advances making it more practical and profitable to substitute capital for human labor. Low-cost robots can change manufacturing by increasing precision and productivity without incurring higher costs. Further efficiencies can be exploited with the use of 3D printing, which reduces waste in manufacturing, improves precision of design, and shortens complex supply chains. 
The US Department of Energy anticipates that 3D printing could save more than 50% of energy use compared to today’s existing manufacturing processes. The shale revolution will exert further downward pressure on oil and natural gas prices, particularly if the technology is exported worldwide. 
Labor markets in manufacturing could be materially affected as capital in the form of robotics and 3D printing replace low and semi-skilled jobs. For some economies on the cusp of joining the global manufacturing and trading system (for example in South Asia, the Middle East, Africa and parts of Latin America), development could be threatened by the substitution of cheaper and more efficient capital for labor, and by the shortening of global supply chains.
Intermediary business models, including financial services, face significant challenges as a result of technology improving connectivity and increasing the opportunities for disintermediation.
9. Budućnost za Norveški rast možda nije toliko sjajna, no prepoznavanje problema je prvi korak ka rješenju. Kako je socijalna ekonomija ljude učinila sebičnijima, a bogatstvo povećalo efekt substitucije za radnike u Norveškoj? 

The trend is worrying the country’s policy makers and business executives. Norwegians work the third fewest hours in the developed world, according to the OECD. The hourly wage in manufacturing is the highest in the world, 40 per cent above Germany’s and about double that of the US, Japan, Italy or UK, according to the US Bureau of Labor Statistics. 

Kristin Skogen Lund, head of national employers’ organisation the NHO and a former executive at Telenor, the Norwegian telecoms group, says: “It’s almost inevitable when things are going well for so long. My own children, 14 and 11, have never grown up with anything other than affluence. Of course it does something to us.”
“When politicians say everything is OK, that is a sign of a bubble situation.”

11. Moralne posljedice Mengeleova uspijeha…interesting stuff by Brian Caplan 
12. Posredništvo u financijskom izvještavanju – preko WSJ-a npr, nije dovoljno brzo za pojedine trgovce. Business Wire dostvlja reportove direkt, a ponekad i 50ms čini razliku: 
13. Monsanto ulazi u organsku proizvodnju…dok razni MartixWorld-ovi traže Vegetarijanskog bigfoota po Gorskom Kotaru
14. Da ne bi sve prošlo bez zavjere…evo tekst o recesija zabavi na kojoj se bankari rugaju radnom narodu. 
15. No i penzići se znaju zabavljati, i to Goldman Sachs narco style partijima. Kokain osigurava vječnu mladost.
16. Kako je kip Sotone završio u parku. Hint: ego američke verzije Merzel Lovirć.

17. O nasilnoj podlozi marksizma.

18. Jedan od niza tekstova Banka.hr o 2. mirovinskom stupu.

19. Cronomy o Liniću.

20. Njemačka underground ekonomija nastavlja rast.
21. Nakon 20 godina trpanja regulacija, zakona, idealnih mjera za krastavce, fiksiranja cijena, centralnog planiranja, ograničavanja snage usisavača i borbi protiv ovakvih i onakvih žarulja, EU se čudi što su njihove intervencije ljude otjerale u sivu zonu (pogledaj 17.) ili omogućile rast korupcije davajući birokratima u ruke moć, a velikim industijskim grupama lobiste u Brusselesu. I kao glavni problem je što im u ruke zbog toga ne dolaze milijarde poreza. Krug se zatvara tako da se dodaju nove regulacije, agencije i birokrati da se zaustavi korupcija. Samo pozivanje na moral bi imalo bolje rezultate nego to…korupcija je posljedica intruzivne države, što više prepreka postavi, to je više prilika za ponuditi mito. To ne znači da ga nadasve moralni birokrati moraju primiti.
22. Već je prošao dio posta o monetarnoj politici, ali ovaj članak ne zaslužuje tu sekciju. Tipični Francuzi, kad se i složim s njima o restriktivnoj politici ECB-a, oni krenu baljezgati o tečaju EUR-a i mogućnostima Francuskog izvoza. Neka pogledaju japanski saldo tekuće bilance da vidu kroz koji kanal će ići oporavak…
23. Kako se lego oporavio kupnjom licenci za Star Wars i druge heroje, pročitajte ovdje.
24. Dolazi ljeto, festivali lagano izbacuju lineupe za ovu sezonu. Članak iz prošle godine pita “Is Croatia Europe’s best party destination?” Zanemarujući Ultra retard festival, prilično sam siguran da je lineup na RH obali prošle godine bio puno bolji nego Ibiza, izbjegavajući izlizana imena, prezentirajući nova imena. Bonobo u Areni u Puli, treba li više reći?
Read More

Tjedni linkovi 20.01.14

Ovaj tjedan: Centralna tema je nekao ispala “manje je više”, primjenjena na tržištu rada, financijskoj regulaciji, nejednakosti, klimatskim promjenama, Liniću, Vuku sa Wall Streeta, ZOI u Rusiji… Osim toga: Noah Smith i odličan intervju o Japanu, Bernanke i njegove zasluge, još jedan endorsement NGDPLT-a, američki narko savez, motiviranje u S.Koreji, tko puni kreditnu rupu, stanje financijske globalizacije, zašto regulacija neće spasiti svijet od kriza…
1. Bloomberg piše kako su se mnogi 2006. bojali da će akademik Bernanke biti “mekan” kao predsjednik Fed-a, ali da se on pokazao itekako sposobnim. Iako ne želim smanjivati Bernankeovu zaslugu, treba postaviti pitanje – prema kojim kriterijima ocijeniti njegov rad. Ako za kriterij uzmemno njegove savjete Japanu, jasno je da je bio “mekan”. Uzmemo li za kriterij razinu NGDP-a u odnosu na trend, jasno je da je bio jaaaaako “mekan”. No ne možemo reći da nije slušao sebe, njegov fokus je bio njegov rad o kreditnom kanalu. No ako je došlo do pada potražnje za kreditima, sve usluge financijskom sektoru neće pomoći da ona poraste (bar ne u ovakvoj recesiji). U isto vrijeme mnoge odluke su bile visoko diskutabilne, a mnogi facilityji upitni i sa strane teorija zavjere. Preporučam pročitati Selgin et al “Has the Fed been a Failure” (u literatura tabu) za detalje o akcijama Feda i njihovoj (ne)uspješnosti. 
2. Nekima je monetaristička priča došla do uha, Sam Bowman, prenosi Lars, je endorsao NGDPLT za euro-zonu. Najvažnija je činjenica da priznaje da je priroda problema u euro-zoni nominalna. Kratko i slatko!
3. Druga opcija, koju zapravo duže vrijeme zagovara Lars je aktiviranje drugog stupa monetarne politike i vraćanje M3 novčanog agregata na stazu pretkriznog rasta. Prednost je kanal očekivanja, zaobilaženje kamatne stope, dugoročna povezanost s nominalnim dohotkom i činjenica da je drugi stup već dio operativnog okvira ECB-a. Simon Wren Lewis predlaže istu strategiju. Jedina dvojba s izvedbom je ona koju sam i napisao u komentaru na linku. U Maastrichtskom ugovoru stoji da je zabranjeno financiranje članica. ECB bi morao kupovati neke imovine. Najbolje bi bilo da kupuje GDP ponderiranu košaricu državnih obveznica s ciljem podizanja rasta M3/nominalnog dohotka. Sigurno bi slijedilo povlačenje po njemačkom ustavnom sudu. Već sama najava OMT-a, koji je u lice sa kanalom očekivanja postao bespotrebna mjera, je završila u Karlsruheu. Na full QE njemački mediji bi podivljali, iako svaki put kad su podivljali, nikakve negativnosti na koje su upozoravali se nisu ostvarile. Čak je i Weidmann shvatio, iako se i dalje protivi kupovanju državnih obveznica. Sadizam je francuskih korijena ako se ne varam, ali Njemci su očito specijalisti na tom području.
4. BoA Gustavo Reis je testirao upravljanje očekivanjima Bernanke & Co i zaključio gledajuči u forward stope kako Bernanke najbolje komunicira. Osim sve većeg fokusa na nominalni dohodak, drago mi je da je market-monetaristička retorika s blogova prešla u “mainstream”. Reakcije tržišta su bitne. Markets matter!
5. Jedino Krugman i dalje koristi ZLB argument pod mantrom “depression economics”. Od njega već dugo ne očekujemo objektivnost, pa ništa ne čudi. Prednost je što je zapravo zaista dobar ekonomist pa koristi finese za koje je nekad potrebno razmisliti o čemu piše (ponekad, ne u ovom linku..).
6. Ekipa sa PragCap-a pokazuje kako su rezerve popunile kreditnu rupu. To ne znači da je Fed izgurao kredite. Banke su u bilanci mogle držati obveznice, a one su se odlucile držati rezerve. Očito je da i dalje postoji velika potražnja za sigurnim imovinama, umjesto držanja obveznica, banke drže rezerve – posebno jer plaćaju 0,25% IOR-a., Je li to problem? U biti nije, problem je nedostatak potražnje za kreditima. Inače bi se isplatilo “emitirati” kredite s obzirom na veću stopu koju nude. No bitna je rizikom prilagođena stopa. S te strane postoji problem i financijske regulacije koje traže povećanje kapitalne adekvatnosti, koja se može namještati i sa imovinske strane bilance. Razlog porasta depozita je i preferencija likvidnosti klijenata – građani i poduzeća drže veći dio imovine u novcu i likvidnim instrumentima nego 20 godina prije krize.
7. Na globalnoj razini, financijski tokovi su otišli u “rikverc”. Financijska globalizacija je “zapela” kako pokazuje BW grafikon. Gledajte to kao smanjenje efikasnosti globalnih financija. Plačite oko globalizacije koliko želite, ali ovo nije dobra vijest.
8. Finacijska industrija doživljava promjene na regulatornoj razini, i to u SAD-u veće nego u EU.
9. No očekivati da će regulacije smanjiti mogućnost krize, je greška koja se ponavlja iza svake krize. John Aziz ima zanimljiv članak o pitanju pristupa ovoj činjenici. Kako bi spriječili ozbiljne posljedice i razne negativne spirale koje iz dolaze iz interakcije financijske krize i NGDP krize monetarna politika mora osigurati nominalnu stabilnost za sve a ne samo likvidnost za financijski sektor.
10. R. Schiller napominje da unatoč krizi postoji jako malo volje za veće zahvate u samu strukturu industrije.
11. Europa iz koje je posljednjih godina pobjeglo dosta investitora, u lice s boljim pokazateljima postaje nova prilika.
12. Noah Smith je stručnjak za Japan i preporučujem ovaj intervju kako bi imali bolji uvid u ekonomske odnose u toj zemlji. Noah Smith posebno poštujem jer je jako zabavan lik bez velikih pristranosti. Zapravo me jako iznenadila preporuka neoliberalnih reformi.
13. Krugman je zato stručnjak za sve. Izgubio je zadnjeg “saveznika” u Europi.
14. Američka vlada konstantno nalazi nove saveznike. Ne diskriminira nikoga, pa tako ni najveći meksički kartel. Kriminalizacija droga je stvorila kartele omogućujući im monopolske profite na njihovom području, no ostala je konkurencija među kartelima, pa su amerikanci odlučili da bi trebalo intervenirati jer u Meksiku ne leti već dovoljno glava (i tijela) po cesti, mostovima itd…
15. U Njemačkoj brdo NGO kriminala. Die Weltov članak daje odličnu sliku brda zabluda i manipulacija koje svakodnevno letaju medijima i javnim mijenjem. Nekakav NGO izdaje izvještaj o dramatičnom porastu siromaštva djece, koji je zapravo jako upitan. Mediji prenose priču i rade paniku. Građane ne zanima studija, ne znaju kako je definirano siromaštvo itd. Znaju samo da se nešto “mora učiniti” NGO sam sebi stvara posao. Sjajna zabava, a razni paraziti bujaju.
16. Slične obmane idu od ljevičara vezano za njemačke reforme 2003. Već sam pisao o tome, pa pogledajte za malo širu priču. Nova studija IZA za Bertelsmann zakladu potvrđuje da rast zaposlenosti od 2004/2005 nije nastao samo tako da ljudi rade povremene, poslove. Povećao se udio tradicionalnih  poslova od implementacije reforme. Zaposlenih je najviše nego ikad. Problem s čitanjem ovih podataka, posebno u RH je naš retardirani mindset o agoniji radnog naroda. U Njemačkoj postoje razne opcije posebno za manje poslove. Rijetko tko ovisi o takvim poslovima za život. To su obično studenti, srednjoškolci i majke – profili koji nemaju vremena za full-time posao. To nisu poslovi koji su ukradeni onima koji su prije kao bili zaštićeni (čitaj bez posla zbog barijera) već su nastali dodatno jer su prije bili neisplativi. Institut navodi da globalni trendovi idu u smjeru još veće fleksibilizacije, no nedostatak kvalificiranih će vršiti pritisak na ras “tradicionalnih” poslova. Najveća prijetnja je minimalna nadnica.
17. Za više o minimalcu, pogledajte Vukov posljednji post. Što se tiče Njemačke, čini se da je 8,5 EUR jako loša ideja. Istraživanje Deutsche Banka predviđa:

We estimate the subsequent employment losses at between 450,000 and 1 m. Quite paradoxically, given the proponents’ intentions, aggregate wage income could actually decline, since the net destruction in jobs could more than offset the increase in wages per head.

UPDATE: Tyler Cowen ima zanimljiv post o 2 papera koja obrađuju efekte minimalca u SAD-u. Ipak zaključuje

Only 11.3% of workers who will gain from an increase in the federal minimum wage to $9.50 per hour live in poor households…Of those who will gain, 63.2% are second or third earners living in households with incomes three times the poverty line, well above 50,233, the income of the median household in 2007.From where I stand, that hasn’t yet been knocked down.

18. Koliko se isplati država? Zanimljivo je vidjeti neke brojke. Njemačka zahvaljujući Bertelsmanovoj studiji zna da joj svako dijete donosi 77.000 EUR u penzionom fondu. Još bolje, kad se oduzmu “usluge” države od uplata, svako novo dijete državi donese dodatnih 50.000 EUR. Iz ovoga je jasno da se u prosjeku ne isplati biti klijent/kupac države, ali tu nemamo izbora. Minus građanina je plus za piramidu političke moći. Ako Nijemac pretplati državu, kakva je računica u RH? A ne, RH je pojam humanosti pa je bolje da se ne zna rezultat takve računice. 
19. U biti najbolje je početi pričati o nejednakosti da zaboravimo temu koja blati državu. Eno u Davosu se održava WEF i tu su došli moćnici koji će pričati o nejednakosti, a neki od njih izbjegavaju poreze. Koje to veze ima. Nemam pojma, ali svi pričaju o nejednakosti. Je li porezi smanjuju nejednakost? Možda. Je li smanjuju nejednakost kad oduzmemo oportunitetne troškove korištenja dijela tih sredstava? To nikoga ne zanima. Naravno “učinite nešto” prevladava člancima koje čitamo. I autor ovog prepoznaje odnose moći:

“When wealth captures government policymaking, the rules bend to favour the rich, often to the detriment of everyone else. The consequences include the erosion of democratic governance, the pulling apart of social cohesion, and the vanishing of equal opportunities for all.

Super, i što činimo s djecom koja zbog Playstationa ne žele da uče?

“Unless bold political solutions are instituted to curb the influence of wealth on politics, governments will work for the interests of the rich.”

WTF? Ok, bogati su zauzeli državu. Regulacije, porezne rupe, politike itd sve se kroji po njihovim interesima. Koje je rješenje? Pa tražimo političare, koji trenutno rade u interesu navedenog, da usprkos interesima koje služe, implementiraju rješenja koja su u “našem” interesu. Drugim riječima, objasnimo Playstationu da djetetu kaže ne. Yeah…that will work. Više intervencije je u interesu točno onih protiv kojih bi trebala biti uperena. Tražite manje i dobiti ćete više.
20. Ako nejednakost nije dosta, klimatske promjene su odličan dodatak za induciranje prestrašenih masa u bacanje novca na koji god problem pojedini lobi ukaže.
21. Baš na tom planu Frankel vidi udaljavanje od efikasnijih mehanizama prema kompletnijoj kontroli države.
22. CNBC možda krivo zaključuje da su političari problem naše regije. Oni samo jašu na našem grebanju za mrvicama koje padaju sa stola. Vrijedi princip iz 18. – Tražite manje i dobiti ćete više – tj ostati će vam više.
23. Taj princip ne poznaje naš ministar financija. No kolektivni mindset u RH je takav da je valjda normalnije gledati u proračun nego u vlastiti đžep. Tako je punjenje proračuna postao nacionalni interes br.1. Koga briga za građane, poduzetnike, radnike itd… Linić je upoznao Lafferovu krivulju, no ne priznaje poraz. Nakon džepova građana direktno, slijedi klanje državnih monopolista u ime proračuna. Kome trebaju investicije koje su prije trebale krenuti baš od ovih poduzeća? Meni ne, a očito ni VladiRH. Je li slijedi upad u 2. stup u ime proračuna. Kome trebaju mirovine? Kakvi su to mirovinski fondovi koji ne investiraju dovoljno u random ideje ministara koji tržišni test u životu nisu vidjeli. Prije bih rekao “sigurni”, no, Linićeve opasne namjere su okrenule i tu situaciju u rizičnu. Postoji li nešto drugo čime se može smanjiti deficit? ….hm…rashodi? Ne možemo to, kako drugačije osigurati lojalnost omiljenih interesnih skupina i zapošljavanje svih članova partije? Rast PDV-a nije smanjenje mirovine? Oh please! Opet -18.
24. No postoje situacije kada su obični građani u prednosti u odnosu na posebne interese. Jedan slučaj kad su svi dobili prednost pred moćnikom je ovaj.
25. J. Barro predlaže neke mlohave supply side reforme, ali stavljam link zbog Kimbalovih komentara i linkova. Brdo kreativnih policy prijedloga.
26. Scott Sumner regrupira BRICS-e.
27. Vuk s Wall Streeta je zapravo siroče koje živi na poticajima države. Opet, pogledajte  18. i 21. Less is more. Je li stvarno potrebno da građani sponzoriraju hollywoodske blockbustere? Thaaats right…lagano ulazi u glavu.
28. ZOI u Sochiju će porezne obveznike također koštati puno. Kad su igre u pitanju, koga briga?
29. 100 godina prvog svjetskog rata. Spiegel počinje seriju članaka. ExYu comment trollovi kao i zemlje u predratno vrijeme spremaju arsenal za sjajnu nacionalističku zabavu u komentarima.
30. Uvijek naglašavamo da socijalna država ljude odvraća od posla. Amsterdam će probati zanimljiv dogovor s lokalnim alkoholičarima, plaćanje u pivu. Sumnjam da bi u nas to maklo ekipu sa zidića da mete cestu. Moje mišljenje je da S. Koreja ima bolju ideju s crystal methom. Nema gladi, nema nedostatka motivacije. Svijet bi daleko drugačije izgledao da je Lenjin odmah počeo distribuirati meth po SSSR-u. I Jugoplastika bi još proizvodila. 
31. U S.Koreji, tako imaju posla, dok negdje drugo ljudi moraju tražiti posao. No to ne mora biti stresno, evo par primjera kad je ultra-zabavno.
32. Dok u kapitalističkoj Europi mediji prave nered oko nejednakosti, u commie Kini se bonusi dijele na sve strane i u svim oblicima.
33. Za kraj tužna vijest…promjene u globalnim trendovima u tehnologiji će pokopati Nintendo. Prije toga i Kodak, Agfa-u itd… Kako plačem sam snimio na svom iPhoneu, na kojem igram Angry Birds Go. 
34. Za kraj par zanimljivih tweetova:
Irish 5-year yield at a record low of 1.66%. In mid-2011 it was over 17%: pic.twitter.com/haTj5OKiOT
— Jamie McGeever (@ReutersJamie) January 20, 2014

US & China: #inequality (Gini in red) & openness (trade/GDP in blue) since 1970. pic.twitter.com/CH0o6oLyd8
— Branko Milanovic (@BrankoMilan) January 19, 2014

There’s been a 25% drop in teens on Facebook since 2011, and an 80% rise in users over 55. http://t.co/9CDZzI7yxL pic.twitter.com/nmhq1N0lh1
— Rubina Madan Fillion (@rubinafillion) January 19, 2014

Ruža Tomašić postala neoliberalni fašist. Upucajte me.
Era velike #EU i velike države je gotova, stiže era decentralizacije i individualne odgovornosti. @ecrgroup pic.twitter.com/LLuBXik6QU
— Ruža Tomašić (@RuzaTomasic) January 19, 2014

35. I ova mises.org baljega. Što je ovo? Kome prodaju ovakve gluposti. 
Read More

Tjedni linkovi 16.01.2014.

Ovaj tjedan, u čak 52. Točke: povratak u monetarnu povijest, tko je Mr. Yellen, opet o nejednakosti, tržištima rada i minimalcu, koliko vrednujemo pojedina zanimanja i kako,  razvoj income klasa u SAD-u, relativnoj eksploataciji i standardu, smeću koje je RH, smeću koje je EU, novosti iz financija, Njemačke, zelene retardacije,  Japana, Hong Konga, Grčke, Španjolske. I još, koliko javnog duga dolazi ove godine na naplatu najbogatijima, tko je umro, zašto je Srećko Sraćko, novosti iz globalnih meth labova i kakve greške rade kompanije pri dizajnu logotipa.
Uživajte!
1. Nije baš od ovog tjedna, ali je misao vodilja ovog bloga. Fisherov Debt-Deflation paper:
14. But, in practice, general over-production, as popularly imagined, has never, so far as I can discover, been a chief cause of great dis-equi- librium. The reason, or a reason, for the common notion of over-pro- duction is mistaking too little money for too much goods.

Čitajte kao “Depresija je uvijek i svagdje monetarni fenomen”

2. Osim ovih 50ak pointova, pogledajte Rocheovih 10 ekonomskih mitova. OK su objašnjenja, pazite se MMT zamki…i dalje stvari nisu tako jednostavne

3. Good times 4 good ol’ USA, bar tako misli Janet Yellen. Nova šefica Fed-a.
Supersimpa Yellen ima poznatog muža. Njih spominje Tabarrok u postu o globalnim monetarnim elitama. Bernanke nije zaboravljen, ekipa sa Chicago Booth Schoola mu je snimila tribute pjesmicu.

4. Prije 101 godine izdan je Misesov masterpiece “Theory of Money & Credit”. Komentiraju Selgin, White i ekipa.

5. Frances Coppola uspoređuje rizike tržišta rada sa financijama u jako zanimljivom tekstu.
Coppola je odlična, no što se tiče politika, dovoljan je NGDP LT kako bi rizik ostao neoskvrnut ciklusom. Iako ona favorizira intervencije poput minimalne nadnice, one se znaju obiti o glavu.

6. Uskoro cu napisati post o nejednakosti, vjerojatno kad zavrsim knjigu i paper Branka Milanovica. U međuvremenu sam počeo gomilati linkove poput ovog. Pikketyeva knjiga (review B.Milanovića) je trenutno hot kao i tema nejednakost. Jedva čekam da izadnje na engleskom. btw, tko pise na francuskom prvo?
Svakako neki imaju veće plaće, a neki manji. Htjeli mi to ili ne. To nas ne spriječava da imamo mišljenje, pa evo rezultati tog mišljenja. J***š mišljenje kad im nismo spremni platiti onoliko koliko smo spremni trkeljati o tome. Postoje zanimljivi načini rješavanja nekih problema preko “destinacijskog oporezivanja” – pogledajte prijedlog Milesa Kimbala.

7. Već sam pisao o 20% 100k-ersima u tjednim linkovima. Ipak se nesto pomice ako prestanemo plakati o 1%erima. U stalnim dolarima se smanjio broj najsiromašnijih i povećao broj ljudi sa 100.000 USD dohotka.

AMAZING CHART: In 1969, only 1 in 16 US households (6%) earned +$100k. By 2009, it was 1 in 5 US households (20%). pic.twitter.com/k8prjH2yza
— Mark J. Perry (@Mark_J_Perry) January 11, 2014

8. Steve Horwitz napominje da moramo dobro razmisliti o tome sto je standard. Nije u šoldima sve. Ponekad je i u mobitelima, perilicama itd…

9. U jednom od prijasnjih pregleda sam pisao o “eksploataciji” u Aziji. Turns out…kao sto sam rekao, oni žele biti eksploatirani.

10. Još malo o Summersovoj sekularnoj stagnaciji.

11. U što se pretvorio Greenspan (hint: Keynesijanca, kaže Iza Kaminska)

12. Dok je bio maestro, presjedao je Velikoj moderaciji, periodu koji je bio kao jedna velika ekspanzija. Roche se pita zašto ekonomske ekspanzije traju duže i duže.

13. Divovi Silicijske doline ne zapošljavaju puno radnika u odnosu na prihode. Amazon je među većim poslodavcima. Usporedite to sa Siemensom ili VWom koji imaju oko pola milijuna zaposlenih globalno. Budućnost će razbiti sve što smo do sada mislili o proizvodnju, korisnosti, itd, no o tome u samostalnom postu.

A look inside Amazon’s rigorous hiring process: http://t.co/uSUhmMfqsn $AMZN pic.twitter.com/CxVs6LsrcE
— Wall Street Journal (@WSJ) January 13, 2014

14. DS raskrsćuje s RH mitovima. Povezivanje MP s bankama ćemo oprostiti.

15. EK je jedan od najboljih primjera birokratske retardacije. Kao i obično, najbolje sve prvo usosit u neku shemu bez temelja i mehanizama za normalno funkcioniranje, pa cemo kasnije dodavanjem jos birokrata i institucija spasavati pacijenta sirenjem novih malignih tumora. Kreće euro-marketing.

16. FT donosi priču o dvije europske megabanke i njihovim budućim potezima.

17. Dok se europske i dalje koprcaju u krizi, američke nižu rekorde.

18. Focus piše o šefu Blackrocka. Zanimljivo je kako ispravno navodi činjenicu da sama deregulacija nije problem već ćinjenica da je regulacija preusmjerila djelovanje financijskog sektora u tzv shadow banking bez transparentnosti i nadzora. Začuđujuće trijezno zaključuje da nije private equity problem za one koji se žale oko proizvodnje lonaca u Njemačkoj, već procesi koji se odvijaju zadnjih 20 godina.

19. U posljednjoj regulatornoj bitci su banke ipak pobijedile i Basel je olabavljen.

20. D. Kocieniewski je u NYT-u imao članak uperen protiv Irwina, ekonomista čiji radovi pokazuju da špekulanti ne voze cijene ruda, nafte itd u visine, optužujući ga da je agent za industriju. Irwin mu odgovara.

21. Odlican Vuk Vuković u zadnja dva posta!
U drugome opisuje Sorosovu igru s funtom. Posebno zanimljivo u svjetlu Sorosove novo-pronađene humanosti, dok se zaboravljaju sudbine milijuna koje su njegove igre dotakle, u VB, ali i tijekom Azijske krize i napada na Baht.

22. John Aziz razapinje nadrkanog Nassima Taleba. Must read.

23. U drugom članku  Aziz naglašava kako je neizvjesnost dio svega. Rješenje nije gušenje rizika već postavljanje prioriteta. U kontekstu ekonomske politike treba staviti prioritet na današnju stagnaciju bez obzira na povuke oko inflacije i fantomskih financijskih balona.

24. U zemljama koje ne stagniraju rastu indikatori za financijsku nestabilnost. Tyler Cowen nabraja moguća žarišta i tipira na Tursku. Krugman se misli oko skandinavskih zemalja.

25. Neki misle da je Azija sljedece mjesto za globalni nered.

26. U prošlim pregledima sam spominjao Cowenov “Average is over”. Evo njegovi savjeti za snalaženje u njegovoj viziji budućnosti. Kako postati “meriokrat”.

27. Unatoč koalicijskom ugovoru, Veliku koaliciju čekaju stresna vremena. Ima dosta područja za svađu, posebno sad kad su se desničari probudili vezano za minimalac. H.W.Sinn predsjednik IFO instituta, koji inače zna izvaliti svašta, ipak napominje mogućnost da minimalna nadnica Njemačku vrati u bolesno stanje.
FT se osvrće na neizvjesnost njemačkih poduzeća oko novog zakona. Kao i obično, ova intervencija će oštetiti najslabije – male poduzetnike i radnike s malo vještina, kako pokazuje primjer hotela u bivšem DDRu koji će posebno pogoditi novi minimalac.

28. Zato japanski premijer obećaje “wage surprise”. Kompanije se ipak ne boje nadolazećeg povećanja njihova ekvivalenta PDV-a.

29. Draghi je centralni bankar godine. Za mene je to Kuroda.

30. EK razumije da je Europa socijalistička šupa bez budućnosti, no i dalje tjera svoje (točka 15). Budućnost ne izgleda  dobro, no ako se sjetite prijašnjeg pregleda, Europska divergencija se odvija već par desetljeća.

31. Ne piše se dobro čak ni pčelama u Europi.
32. U Hong Kongu rooftop je in, doduse ne bolja verzija vec kao mjesto za gradnju favelastih koliba. Na kopnu Kine, zbog visokih stanarina ljudi se sele u podrume.

33. Situacija u Španjolskoj se poboljšava, kamate padajuPMI za usluge je u porastu, a BDP ubrzava.

34. 2014. račun za javne financije najrazvijenijih doseže 7 bilijuna dolara. Kako kamate rastu uvjeti rollovera će se pogoršati, no s obzirom da je rast uzrokovan vjerojatno očekivanjima boljeg rasta, pritisak na proračune neće rasti proporcionalno zbog bokje ekonomske situacije, tj. Obilnijih poreznih prihoda.

35. Dobra ekonomska situacija depresira cijene zlata. Švicarska središnja banka gubi milijarde zbog toga.

36. Hrvatska nema takve sreće. ECB koji nije spreman djelovati depresira potražnju dok vlada desetkuje ono što je ostalo od gospodarstva u ime neke socijalne pravednosti. Negativna spirala stezanja omče oko privatnog sektora i padajućih poreznih prihoda je na mjestu   Što kad nas udave? Tendencija da svi budemo siromašni i jednaki je zaista hvale vrijedna. Da slučajno ne bi profitirali od nižih cijena, država će u ime zaštite potrošača ozakoniti periode u godini kada nitko ne kupuje ništa kao periode za sniženja. Ne znam što reći…koliko ćemo pustiti još da Linić & co odlučuju umjesto nas što je dobro za nas? Dok mislimo da je neoliberalizam kriv za Vladine neuspjehe – nikada (Tocka 14)

37. U Grčkoj su dobro istimarili obične građane, pa je “elita” došla na red. Red uhićenja neophodnih, uvijek sposobnih, motiviranih i poštenih javnih djelatnika i njihovih prijatelja u biznisu će možda građanima dati bar malo osjećaja za pravdu. Ako “kazne” budu kao i u RH, ipak će ostati zaključak da je najbolje biti mega lopov nego sitni pickpocket. 
38. Ne luduju ljevičari samo u Grčkoj. Tamo bar imaju nekog razloga. U Hamburgu su razularene komunjare prešle svaku granicu. Komentar Die Welta napominje “nije sve izražaj otvorenog društva, puno toga je čisti kriminal”. *isprike, nedostaje link i ne mogu više naći link sa welt.de
39. Kriminalna je i njemačka zelena politika. Napuštanje nuklearki nema pravnu osnovu  S druge strane zelena greška uključuje prisilu države koja brani zatvaranje nerentabilnih elektrana kako bi se održala zelena iluzija. Naravno da će uz najskuplju el. Energiju, građani platiti i ovu glupost.
EK s druge strane se premislja oko ciljeva za zelenu 2030-u.

40. Umro je George Goodman
41. Umro je Aariel Sharon.
42. Umiru i svjedoci sa Golog otoka. S obzirom na javnu raspravu danas, imam osjećaj da bi građani prije bili siti nego slobodni i odgovorni sami za sebe. Nismo naučili ništa iz povijesti.
43. Napokon netko kritizira TED, trebamo razlikovati zabavu od znanosti.
44. Od Breaking bad-a svi znaju da je Meth ultra zabavan. Jedno kinesko selo sa 14000 st. je bilo specijalizirano za masovnu proizvodnju. Skupa sa kuharima, kazane kristala je odnijela policija. Za to vrijeme u SAD-u se (opet) pojavio blue meth.
45. Ne vjerujem da će uhićeni završiti u ovakvom zatvoru.
46. U Coloradu nemaju tih problema. Trava je ušla u meni restorana.
47. Na čemu je bio ovaj Kinez pri narudžbi vizitke , nemam pojma.
48. Meanwhile in Croatia…. Nothing ever happens.

49. Selfie is dead… Long live usie!

50. “Greed is good” je krivo citiranje G.Gekka. Da je pogledao film, to bi znao i Sraćko Horvat.
51. Pred kraj…još nekoliko logo failova. Najviše je pedofilskih.
52. Zato je novi Apple ad inspirativan & all that.
Read More

Tjedni linkovi 06.01.14

Ovo je 101 objavljeni post na Money Mischiefu. Kad sam počeo s ovim nisam mislio da ću dogurati ni do 20. Ali eto, prošlo je više od godinu i pol, a blog je još aktivan, nadam se da će poživjeti još neko vrijeme, bar dok ne pronađem nešto pametnije za gubiti vrijeme.
U ovoj “epizodi”: tko je na kraju imao pravo i Krugman nečasni, kockanje islandskih banaka, efekti globalizacije, nastavak na priču o nejednakosti iz prošlog tjednog pregleda, krpanje globalnih dugova, punjenje radnih mjesta u EU, Obummer i crnci, Obummer i USB kabel, tko je most badass glumac  od 50ih …
1. Priča oko monetarnog offseta ulazi u drugu fazu. Dok MM-i proklamiraju pobjedu, DeKrugman ne žele priznati poraz. U ovom Sumnerovu postu se nalazi više linkova na ovu tematiku (prvi paragraf). Beckworth revidira test kako bi zaključio da su MM ipak imali pravo, uz napomenu da test nije savršen te da je još bolje u priču uključiti i counterfactuale eurozona/Japan. No na kraju krajeva, kako Alex Tabarrok s MR-a naglašava, Krugman neće da prizna poraz s objašnjenjem da test nije dovoljno dobar, “zaboravljajući” da ga je upravo on predložio. No to nije ništa novo, Krugman je genijalan inače i u ekonomskom reasoningu zna suptilno sakriti stvari koje želi izbjeći, no ne znam kako će se izvući iz ovoga.
3. Vratimo se globalnom rastu. Markit je izbacio prilično optimističan globalni PMI. Napredne zemlje postaju nosioci rasta…uteg rastu: Kina, Francuska.
4. Kada se nalaze pred zidom, banke imaju opciju sanirati gubitke ili još jednom proširiti bilancu pokušavajući nuditi visoke stope na depozite kako bi privukle sredstva za financiranje jako rizičnih kredita. Islandske banke su imale malo “modernije” mehanizme, više ovdje.
5. Noah Smith nas podjeća na 1999. i proteste protiv WTO-a u Seattleu. 99% se slažem i evo qoute koji obuhvaća većinu priče.
Whether you think globalization’s various effects are worth worrying about depends on how much you care about people in other countries. China is choking under hellish smog, but it has also managed to pull literally http://www.slate.com/blogs/moneybox/2014/01/06/secular_stagnation_debate_how_to_understand_it.htmlhundreds of millions of people out of abject poverty. U.S. inequality is up since Seattle, butglobal inequality has declined. The industrialization of China and (to a lesser degree) India has been the biggest and most effective anti-poverty program the world has ever seen. Capitalism has its flaws, but it works.
The Seattle protesters didn’t quite foresee the escape of hundreds of millions of Chinese and Indian and other people from indigence. But they were right: a WTO-led globalization could have been implemented a lot better. 
Pri dizajniranju politika, po meni,  1999. je više pozornosti trebalo biti okrenuto institucionalnoj pozadini s obzirom da su mnoge zemlje, koje su se uključivale u globalnu ekonomiju, imale jako loše institucije nespremne osigurati pretpostavke koje takvi mehanizmi traže, s ciljem pravednije raspodjele. “Pravednije” kod mene znači kontrola korupcije i šansa za svakoga. Drugo mi je drago da naglašava da je zaustavljanje globalizacijskog procesa mogao biti zero sum game, a liberalizacija je donijela ogromni napredak u borbi s globalnim sirmoaštvom. Razvijene zemlje su djelomično platile cijenu. Npr 25% od izgubljenih radnih mjesta u američkom proizvodnom sektoru (pogledajte tjedne linkove od 02.01.)
6. Henderson s EconLog-a se osvrće na Smithov članak (prošli tjedni linkovi). Prema ovom Noah Smith ima viđenje redistribucije slično mome.
7. Još jedan osvrt na prošlu ediciju “linkova”, točnije na Cowenovu ideju o polarizaciji u društvu budućnosti. by Brian Caplan
8. Jedna ideja koju je Tyler Cowen prezentirao u knjizi “The Great Stagnation” , koju sam danas baš završio, je upravo ta. Nova normala je niski rast u budućnosti. Larry Summers također zastupa sličnu ideju, doduše s malo drugačijeg stajališta. Matt Yglesias objašnjava o čemu se radi.
9. Cowen u knjizi naglašava da je jedan od najvećih problema nove promjene činjenica da još nije prihvaćena, te opiranje politike. Očekivanje višeg rasta sa sobom donosi i viši “leverage”. Iz te perspektive dugovi, posebno država postaju manje održivi, a to prepoznaju (iz kratkoročnije perspektive) Reinhardt i Rogoff prognozirajući da će situacija zahtijevati neke forme debt reliefa i financijske represije.
10. Situacija je možda loša, a Europa ne može popuniti radna mjesta zbog mismatcha u vještinama, ako vjerujete anegdotalnim dokazima (ja ne vjerujem). Takvi problemi postoje i u boomu. Problem Europe je i dalje nominalan.
11. SSRN objavljuje listu najpopularnijih članaka za 2013. Teorija igara FTW.
12. Koliko je prošle godine iznosila najskuplje plavo-repa tuna na aukciji, te kako je tuna od mačje hrane postala skupi artikl pročitajte ovdje.
13. Koliko je Obama dobra donio Amerikancima je uptino. Sigurno je da afro-amerikanci nisu dobro prošli…onda su tea party ekipa rasisti….
14. U svakom slučaju Obummer je proširio moć države toliko da vas možda špijunira i kroz USB kabel. Imam sve bolje mišljenje o onome Snowdenu…a Obummer je kao trebao biti bolji od Busha po tom pitanju…
15. Zato su neki glumili u filmovima o špijunima gdje se otvoreno vršilo egzekucije, umjesto ubijanja jemenskih mladenaca bespilotnim letjelicama. Tko je najubojitiji glumac, pročitajte ovdje.
16. Kako izgleda kada se rak namjeri na GoPro.
Read More

Tjedni linkovi 02.01.14

Tjedni linkovi I. 2014 Edition.
Teme: ekonomija darivanja, nedostatak krivaca za pad zaposlenosti u proizvodnji SAD-a, zašto je “monetary offset” pojam godine, raste li životna satisfakcija sa proračunom i što je to sreća, kako Švicarska krši ljudska prava, stanje na pojedinim tržištima duga i odnos prema cashu, što je novo u 2014, boje li se Nijemci inflacije i zašto ne vole DAX, zemlje: Chile, Argentina, Francuska i Kina, zašto Francuska suxa, nejednakost poštovanja, nejednakost u budućnosti i tehnološka promjena…
Terms of use: zamislite da sam ispravio pravopisne greške
1. Ekonomisti o Božiću. Tradicionalno viđenje darivanja od strane ekonomista je da postoji određena jalovina koja nastaje  u različitom vrednovanju poklona od strane davatelja i primatelja. MCK na Bloombergu upućuje da je možda i bitno uključiti i sentimentalnu vrijednost a ne samo procjenu nominalne vrijednosti. U svakom slučaju je božić vrijeme o kojem i ekonomisti imaju nešto reći. Ako prethodnu priču prebacimo na pojedine ekonomske škole ili središnje banke, stvar izgleda ovako.
CNBC-ev John Carney sličnu zabavu proširuje i na pojedine ekonomiste, ovdje saznajte što je to Nominal Christmas Present Targeting.
Šalu na stranu, Atlantic pokazuje da je Božićno doba ipak najstresnije za one koji rade u maloprodaji ispunjavajući hirove kupaca i to nije fenomen modernog doba.
2. Nova godina će Letoniji donijeti EUR. Zanimljivo je da je prethodna valuta jedna od najvrijednijih na svijetu. 1,40 za Eur. Vrijedniji od Leta su omanski Rial te kuvajtski i bahreinski Dinar.
3. Bolje su prošli u Coloradu, tamo je počela legalna prodaja marihuane.
4. 2013 je godina Market Monetarizma, specifičnije ideje monetarnog offseta. U SAD-u se potvrdila činjenica da je fiskalna politika nebitna te da Fed određuje nominalnu potražnju. Na krilima QE-a SAD su od kvartala za koji su keynesijanci najavljivali povratak u recesiju, dobili jedan od najimpresivnijih stopa rasta. Joe Weisenthal s BI-a je priznao da nije bio u pravu, Caroline Baum indirektno monetarni offset navodi kao lekcije 2013. godine, dok David Beckworth na Twitteru uspoređuje MM viđenje s Krugmanovim predikcijama

2013 retrospective: two very different sequester forecasts: (1) http://t.co/jxqN0dkrDs versus (2) http://t.co/bkg7lXQegR @TheStalwart
— David Beckworth (@DavidBeckworth) December 29, 2013

5. Također je zanimljivo da pocetak QE3 koincidira sa rastom realnih nadnica.
6. Unatoč svemu, promatrajući ulazne podatke, Fed je smanjio tempo QE-a za 10mlrd. Tržišta su otkrila da otkriće nove vrste tapira nije tako loša stvar.
7. Vezano za tržišta, mnogi smatraju iz nekog razloga da QE novac ide u dionice te da Fed stvara novi bubble. Cullen Roche demontira vezani grafikon koji implicira povezanost S&P-a i rezervi u Fed-u. 
Uskoro i moj post o irelevantnosti QE-a za kreditnu ekspanziju u 2014…malo strpljenja molim.
8. Koliko se Nijemci zapravo boje inflacije. Činjenica je da više vrednuju sigurnost depozita od dionica od kojih su ove godine mogli fantastično profitirati. Zapravo je konvencionalni depozit bio loša investicija i za duže razdoblje ako pogledamo Buisiginov graf ovdje. Mladi Nijemci se ne sjećaju ni DM-a ni Weimarske inflacije. ECB ima više prostora nego što misli. Nedavno je i Draghi Nijemcima spočitao iracionalan strah.
Evo i kretanje jačih dioničkih indeksa prošlo desetljeće, DAX je rasturao, mogli su i njemački štediše.
*klik za uvećanje
9. Draghiju će Basel III zakomplicirati provođenje monetarne politike. Isključivanje covered bonds (poznatiji kao “pfandbriefe” iz njemačke bankarske tradicije) iz top tiera likvidnih sredstava. Ove obveznice su jako bitne za financiranje banaka u Europi. ECB je u dva navrata kupovala covered bonds (covered bonds purchase programi 2009 i 2011) kako bi oživjela to tržište i smanjila spreadove. Time je možda olakšala financiranje banaka no potpuno je bespotrebno utjecala na alokaciju u situaciji kad ni nema potražnje za kreditima, prema tome, i potreba za financiranjem je manja.
10. Nedostatak potražnje utječe na sporost oporavka investicija dok kompanije gomilaju likvidna sredstva ubijajući brzinu obrtaja. No novi impulsi oporavka induciraju kompanije da dio sredstava vrate dioničarima kroz ekstenzivne kupnje vlastitih dionica.
Oživjelo je i corporate bond tržište, kompanije koriste niske stope za refinanciranje duga ali i financiranje spomenutih programa share buybacka. Vuk je ipak imao pravo, unatoč na flow karakteristiku grafa u njegovom postu. Total market debt je na vrhuncu.
11. Mogu li Japanci pjevati “moj je život Švajcarska” jer čini se razvoj nominalne situacije u alpskoj zemlji nije daleko od Japana, kako piše wunderkind Evan Soltas.
12. Komunjare se vraćaju na vlast u Chileu -neoliberalnom posterchildeu. Stvar ipak nije toliko loša, čini se da Bachelet ipak ne misli mijenjati jezgru onoga što funkcionira.
13. Zato latino-američki susjed, unatoč mnogim pozitivnim pomacima pati od retardluka vladajuće elite. Kirchnerica namješta statistike, kao da su građani idioti. Ako oni jesu, MMF sigurno nije. Argentinske statistike su otpisane kao lažne. Koristeći Hankeovu zanimljivu metodu za određivanje prave inflacije, Lars je davno pokazao da inflacija u Argentini dostiže 100%. I moj stariji post navodi neke detalje iz života Argentinaca.
14. S druge strane bare je i europska verzija argentine – Francuska. Nacija gdje su statistike točne, no nacionalni duh i dalje pati od “delusions de grandeur”. Samozavaravanje je nacionalni sport, kao i loše ekonomske politike (Tyler Cowen), na što ih upozorava i Draghi.
*pokazuje PPP RGDPpc zemlje kao % američkog
Nemojmo se zavaravati, u odnosu na SAD Europa stagnira još od 80ih kad je iscrpila rad i kapital kao glavne drivere konvergencije. Nespremnost za prilagodbu institucija je zaostajanja prema Aghionu/Durlaufu (u ovom paperu iz 2007). Francuska je stjegonoša grupe zemalja nespremnih na promjenu. U prilog im ne ide ni razvoj situacije posljednjih mjeseci, Markit-ov PMI pokazuje francusku divergenciju.
*Vrijednost ispod 50 je kontrakcija /klik na graf ako se ne vidi
15. Jedan od demografijom uzrokovanih izvora euroskleroze je i pay as you go mirovinski sustav (I tu se Francuzi opiru promjenama). AP nudi kratak pregled mirovinskih sustava različitih zemalja.
Kineski politički proces je više streamlinean a demonstracije kao u Francuskoj su loša ideja, pa su oni već krenuli u podizanje dobi za umirovljenje.
16. Nejednakost je velika tema posljednje godine. Zanimljivo je da je inače nejednakost viša za vrijeme booma, no tada je nezaposlenost niska pa se manje o tome govori valjda. Nick Rowe kao i obično ima zanimljiv pogled na nejednakost kroz ideju lutrije.
Fantastičan je Noah Smith koji piše o nejednakosti poštovanja. Jako me privlači ova ideja, trebamo ljude (tj njihove uloge) poštovati bez obzira na njihov posao i prihode. Mislim da je najveći deficit tu u tranzicijskim ekonomijama unatoč najvećem revanju oko agonije radnog naroda. Tyler Cowen ima follow up i prikazuje grafikone koji kažu da je equality of respect itekako bitna.
Posner objašnjava kako gledati odnos troškova i koristi korištenja porezne poluge za intervenciju u nejednakost.
17. Koliko god poštovali svoje sugrađane, činjenica je da će neke od njihovih poslova izbrisati automatizacija. Pogledajte kako izgleda kad se suoče pionir kreativne destrukcije i njihova potencijalna žrtva.
Tyler Cowen po tom pitanju ne predviđa blistavu budućnost onima koji ne ulažu u svoj ljudski kapital kako bi se pripremili za budućnost.
18. Jedno rješenje je možda temeljni dohodak. Zašto je jedan žestoki zagovaratelj tržišne ekonomije podržavao ovu ideju.
19. Obama je Amerikancima obećao european style zdravstvo. Naravno, nije problem eksploatirati ekstenzivno znanje prosječnog Amerikanca (ka ni Hrvata što se toga tiče).  Zaslijepljeni besplatnim promaklo je Amerima da je Obamacare odličan posao za zdravstvenu industriju. Najbolje je poslovati s državom. Prijedlog za alternativni smjer daje John Cochrane u WSJ-u.
+S obzirom da naše ministarstvo zdravlja provodi neku kampanju kako ćemo “zajedno” reformirati zdravstvo.. Možda se iz Cochraneovo posta da izvući koja lekcija. Upravo čitam “Afordable care”, knjigu o zdravstvenom sustavu u Singapuru,pa u 2014. (nadam se) očekujte pregled i preporuke za RH.
++ Zanimljiv je i efekt Obamacarea na stanje na tržištu rada. Mulligan navodi situaciju u kojoj se poslodavcima više isplati uzimati radnike na određeno jer za njih ne moraju uplaćivati zdravstveno a oni su sada pokriveni kroz Obamacare. Čist primjer rezultata intervencionizma. Šteta što će ispravljanje takvih grešaka tražiti još intervencionizma…
20. Ako niste čuli da je Hrvatska u banani, Santini ponavlja priču o devastiranoj industriji or whatever. Great way to state the obvious…hoće li više netko u medije, bar što se tiče ekonomije, dovesti ljude koji zapravo imaju reći nešto novo osim ponavljanja priče o krivo protumačenim izvorima rasta u vrijeme Jugoslavije.
21. Ovaj zanimljiv intervju pokazuje i neke zaključke koji vade ideju socijalne države iz kante za smeće. Zadovoljnost životom vezana za veličinu welfare države dok je dohodak manje bitan… Istraživanje je provedeno na razvijenim zemljama, tako da priča ne predstavlja argument za socijalnu državu u RH. Mislim da su rezultati naše države “blagostanja” i više nego vidljivo utjecali na zadovoljnost životom u RH. Osim veličine države, bitna je efikasnost. Efikasnost je često uvjetovana i faktorima koji se ne mogu replicirati u različitim društvima. Npr ovaj paper pokazuje da je izrazito vezana za povjerenje u društvu. 
btw Frances Coppola je objavila zanimljiv post o sreći i ekonomskoj politici.
22. Kolika je zapravo “mižerija” RH obrađuje Cronomy u posljednjem postu.
23. S drugog kraja RH blogosfere Vuk Vuković checkira vlastite prognoze vezane za pojedine države. Pokrio je više zemalja i većinom bio u pravu. Mislim da je iskoristio još malo MM insightova, imao bi i točnije predikcije za Japan.
24. Meanwhile in Japan…Nikkei je više od 50% u plusu za 2013. godinu. I ima još mjesta za rast.
25. Scott Sumner se prebacuje na EconLog.
26. Bloomberg je intervjuirao profesore na sveučilištima o najbitnijim istraživanjima u 2013. po njihovu mišljenju. Johnson sa MIT-a navodi i jedno istraživanje koje pokazuje da je zbog uvoz “kriv” za gubitak oko 25% radnih mjesta u proizvodnji u SAD-u od 1990 – 2007. Pitam se tko je “kriv” za onih 75% ako nije slobodna trgovina i “eksploatirani” Kinezi.
27. SAD-u se čini smiješi dobar početak 2014. Svi pokazatelji prošlog tjedna upućuju na snažan oporavak, posebno potrošnje, koja čini većinu ekonomije.
28. U sekciji “ostalo” nudim odličan slideshow BI koji uspoređuje izgled nekih metropolitanskih područja u odnosu na nekoliko desetljeća prije. Zaista impresivno!
29. QZ smatra da je 2013 izgubljena godina za tech sektor. Ne bi se složio, ali svejedno pogledajte svojevrsni rant ovdje . Činjenica je da obični mobiteli nisu zanimljivi nikome kako pokazuje primjer ove pljačke. I to je napredak.
30. Svih ovih godina dokumentarci su mi bili trn u oku zbog Naomi Klein i Moorea. Na neki način je to i jasno jer su oni forma slikovnice za obradu puno kompleksnijih tema. Trebalo bi ih prije shvaćati kao zabavu. Da ono što vidimo tamo treba uzeti sa skepsom pokazuje Cracked
31. Srećom kleveta za izmišljanje u dokumentarcima nije jedini razlog za tužbu u SAD-u, ima ih veći broj, a evo i neke od najbizarnijih.
32. Tako je Švicarska izbjegla tužbu od S. Koreje zbog povrede ljudskih prava kad je odbila izvoz uspinjača za skijališta.
33. National Geographic je postavio super year in review stranicu sa jednostavnom navigacijom. Genijalne slike i videa iz 2013. 
34. Jedan od fotografa koje pratim je i Elia Locardi. Ovdje sumira svoja putovanja u 2013. Sa najzanimljivijim fotografijama.
35. Svi plačemo jer je završio Breaking Bad. Dobro je čuti da Walter White živi.
Pozz svima!
Read More

Tjedni linkovi 24.12.13

Vrijeme je za treće izdanje tjednih linkova. Ovaj put pročitajte što bloggeri misle o Philipsovoj krivulji, a što Solow misli o Greenspanu. Zašto financijska regulacija doživljava katarze krizu za krizom i zašto banke više vole obveznice od investicija u realni sektor. Krugman se pogoršava u cherry-pickingu podataka, ali to ne smeta da načini kolegij na temelju svog bloga. I još o teorijama zavjere, monetarnom YOLO-u, budućnosti i perspektivama obrazovanja, zelenom fašizmu, i mulcu iz “Sam u kući”.
1. Philipsova krivulja je najviše označila 70-e godine, no i danas je u prilagođenome obliku dio NK modela. Stephen Williamson ne drži previše do te relacije 1  2  3  . Krugman kao i obično ima nešto za nadodati 1  2, a Sumner se ne slaže.
2. Bob Solow analizira Greenspanovu knjigu. Mislim da analiza Greenspanova rada i vremena Velike moderacije ne stoji, no vjerojatno ima pravo oko detalja iz knjige. Mislim da je umislio Greenspanovu mea culpu…ali nema veze, ipak je on the Solow.
3. U ovom nadobudnom članku autori zapravo pokušavaju pokazati kako je ideja SiFi-ja – sistemski važnih institucija prilično “oversold” što se očituje u dizajnu novih (i vjerojatno lošijih regulacija) – ali zaista za više perspektive o ovome preporučam Selginov članak iz posta o 100 god. Fed-a.
4. Regulacije, međuostalim, kao nisu razlog lošeg rasta kredita u Europi. Oni minus-postotci u ECB-ovim monetarnim statistikama se ne stvaraju slučajno. U svakom slučaju banke se rješavaju imovina u utrci   stagnirajuće potražnje, visokih udjela NPL-ova i novih, visokih a jednako beskorisnih kapitalnih jastuka.
5. Naravno, banke se okreću RWA friendly državnim obveznicama naštimavajući RWA kako bi udovoljile regulatorima. U Europi je poraslo držanje takvih obveznica u aktivama banaka. Banke i države se odlično slažu samo zato što to regulatori traže. A tko je šef regulatorima…oh wait…
6. Švedski Riksbank posljednjim potezima samo potvrđuje da nije pametno pokušavati kamatnom stopom gušiti rast kredita. Prvo su, unatoč Svenssonovim upozorenjima krenuli u borbu protiv balona i sad su priznali poraz.
7. Krugman brka lonce, ali to je standardna keynesijanska greška korištenja RGDP-a kao proxy za potražnju
8. Možda će njegovi studenti na novom kolegiju o Velikoj recesiji izaći s nečim vrijednijim od ideje zamke likvidnosti. S obzirom da je silabus spojen od njegovih blog-postova, ne bih se čudio da mit o zamci likvidnosti preživi i novu generaciu.
9. Vlade čine svašta svojim građanima, i to ne smijemo zaboraviti iako su zadnjih godina popularnije teorije zavjere koje uključuje bankare. Zapravo, čini mi se da je 2013. VladaRH testirala neku formu LSD-a na građanima jer ne znam kako drugačije objasniti konstantni urnebes. 
10. Zato, Hrvati se ne moraju bojati za svoj način života. Dobro se uvali u kredite, ne plaćaj poreze, nije bitno….država će sve oprostit. Samo kreteni ne ulaze bezglavo u superkul CHF kredite. Spašavanje banaka je loše jer povećava neodgovorno ponašanje. Spašavanje ljudi je totalno OK jer neodgovorni ljudi uopće neće otići u neodgovornu banku koja će neodgovorno (ili manje odgovorno?) dati kredit neodgovornom kompleksašu iz reklame za Pan.
11. Europska unija voli trošiti novac na gluposti. Kao da se već dovoljno novca ne baca u ime zelenih “inicijativa” i idiotskih strategija tipa EU2020. Znamo kako je završila ona 2010 Lisabonska. Čovjek bi pomislio da se nauči nešto od propasti socijalističkih ekonomija 80ih. Sada treba financirati konferenciju zelenih fašista…jer…zeleno je kul & sve to.
12. Zapravo zelene fašiste upravo volim nazivati fašistima jer su obično ljevičari pa znam da to dodatno boli. U svakom slučaju, osim nejednakosti i sličnih agonija, sad mogu dodati i CO2 na listu razloga za revoluciju.
13. Profesionalni nogometni klubovi su loša investicija. Note globalnim investitorima: Ulažite u Hajduk i Dinamo. Priča je ravna ulaganju u veću financijsku instituciju. I kada napravite sranje, novac poreznih obveznika će stići u pomoć. Sve za “javni interes”.
14. Kad već pričam o javnom interesu, možda bi trebalo ponovo razmisliti o cijeloj priči sa sindikatima. Tyler Cowen citira novo istraživanje prema kojem gustoća sindikata i viša “zaštita” radnika smanjuje prinose na vještine. Hm ta priča sa zemljom znanja postaje sve udaljenija, dok razne vrste barijera omogućavaju svim vrstama uhljeba da kasiraju premije koje ne zaslužuju.
15. No zahvaljujući internetu, sve više obrazovnih sadržaja postaje dostupno za one koji misle da mogu naplatiti svoje vještine. Još ima nekoliko godina na američkim sveučilištima su snimanja predavanja i distribuirana kroz iTunesU na uređaja studenata. U međuvremenu postoji cijeli niz web stranica poput Coursere, MIT OCW-a. Vedrana Pribičević navodi da je Internet ključni saveznik. Sustav obrazovanja i sindikati se mogu opirati promjenama no svijet nastavlja bez njih, mogu se uključiti ili postati irelevantni.
16. Internet nam omogućuje još mnogo toga, npr
17. Ali zato mi je žao što mi je omogućio da vidim ovo.
18. Cezaru Milanu je život težak, neki kažu da je ono što radi psima loše. Nemam pojma, procijenite sami.
19. Drago mi je da je 2013. blizu kraja. Cijeli retardluk na RH sceni ove godine je bio gotovo neizdrživ. Pošto je moja teorija da je monetarna politika kriva za sve (recesija = gubitak nade i posla = retardirane ideje zašto = retardirana rješenja kako + milijun nebitnih gluposti o kojima se ne bi inače pričalo) bilo je i razdoblja kad sam u sebi zazivao Weimar-style inflaciju. AK47 je godinama bio rješenje za takve stvari, zato se sa sjetom sjećamo njegova kreatora.
S obzirom da u RH stvari utihnu tijekom sezone, možda bi bilo bolje gledati kako je produžiti cijelu godinu vječnim valovima. Ili su i umjetni valovi nešto protiv čega zeleni imaju nešto za prigovoriti.?
*****************************
Svima sretan Božić i Nova Godina! 
*****************************
PS Oh yes…& that Fed YOLO stuff
Read More

Tjedni linkovi 16.12.13

Vjerovali ili ne, prošlo je tjedan dana od prvog “izdanja” Tjednih linkova, “priloga” Money Mischiefu koji izlazi svaki ponedjeljak :). U ovom “broju”: priče iz svijeta monetarne politike, intrige iz regulatornih krugova, ideološki ratovi Vatikana, odgovor na pitanje kako spasiti tvornicu kosilicom i  koliko je ugljen zapravo zelen + još nešto o agoniji radnika u bitcoin rudnicima, problemima ovaca na Pagu,  što je to Occupy Suburbs, je li dobro tući djecu, zašto je Microsoft dosadan, što čitati preko praznika itd.  Uživajte!
1. The Economist o stanju kreditiranju poduzeća u Britaniji. Zanimljiv quote

A 2012 study of 45 countries by Thorsten Beck of Tilburg University found that higher lending to firms is associated with higher growth. Higher lending to people is not.

Čini se da je prvo “globalno” desetljeće CEE zemalja pokazalo nešto drugo. Možda je ključ u riječi “sustainable”?  No nikad nežemo biti zadovoljni ni ovakvim informacijama*. Krenuti ćemo gledati situaciju unutar sektora itd itd…sve do pojedinog kredita za koji je ipak banka odredila zašto će biti odobren. Zato “quantitative easing beats credit easing”, tj credit easing je bliži biranju pobjednika. Opet – monetarna politika ciljanja NGDP-a pametnim (ili nikakvim) regulacijama je bliža manjem uplitanju u alokaciju. Što su i zašto makroprudencijalne mjere nisu pametna regulacija pogledajte ovdje. Zasto bi banke ulagale u firme kao prije krize kada NGDP (potražnja/earnings growth) ide sporijom i drugom stazom od očekivane prije crasha. Zasto bi firme potraživale kredite? Zašto je bankama u situaciji kad ih regulatori tjeraju na smanjenje leveragea bolje uzeti u aktivu RWA friendly državne obveznice od nepovoljnih kredita poduzećima. Jel to razlog zašto nećemo imati manje klimav financijski sustav?
2. Još jedan od načina ubijanja financijskog sustava je porez na financijske transakcije. Konkretno, porez je OK ideja – stvoreni moral hazard i eksternaliju krize plaćaju oni koji su profitirali. Ostaje pitanje koliki bi trošak bio sa stabilnim NGDPom i bi li trebalo slične incentive uperiti prema centralnoj banci? U svakom slučaju, čini se da će, osim uništenja konkurentnosti fin. centara kontinenta, porez na transakcije eventualno imati tendenciju uzrokovati nove probleme sa ponudom sigurnih imovina i kratkoročnog financiranja jer je stopa bitno veća od zarade kako pokazuje kako pokazuje grafikon iz ICMA izvještaja o efektima takvog poreza. 
Smanjenje od 66% (pogledati report) na kratkoročnom repo tržištu nije malo. Troškovi će se prebaciti na klijente, a ako mislite da vi niste klijenti u takvim transakcijama, gadno se varate jer repo-tržište je krvotok kratkoročnog financiranja cijelog sustava. To je mjesto gdje počinje maturity transformation. Dodatne troškove mora netko snositi, i to nižom mirovinom zbog većih naknada fonda ili višom kamatnom stopom na kredit ili oportunitentim troškovima jer će dio projekata koji ne prolaze granicu profitabilnosti značiti i manje investicija i radnih mjesta. Ako države/političari misle profitirati…gadno se varaju jer će porez na transakcije biti pirova pobjeda.
3. Još jedna, vjerojatno beskorisna mjera, je nedavno prihvaćeni “Volcker rule” koji u srži za ideju ima zabraniti bankama “kockanje” s tuđim novcem. U ostalih 799 stranica je ideja razrađena do kraja. Ili nije. Čini se da će neki od tradeova koji su zadnjih godina odjeknuli u javnosti i dalje biti mogući. U biti je i pitanje što bi se dobilo čak i da ih se zabrani.
4. Kako najstarija svjetska banka preživljava krize pogledajte ovdje.
5. Približava se posljednji FOMC sastanak ove godine. Odluči li Fed smanjiti kupnje imovina kroz QE imati će problem objasniti što zapravo pokušava. To je problem kada promatraju kamatnu stopu kao primarni instrument. U svakom slučaju 2013. je godina monetarnog offset-a. Japan i SAD pokazuju kako je monetarna politika ono što je bitno. Unatoč paničarenju keynesijanaca oko gašenja vlade u zadnjem kvartalu godine, NGDP i payroll rast nisu impresionirani razvlačenjima po kongresu jer Fed daje tempo. Jedini bitan austerity je onaj monetarni. To najbolje pokazuje eurozona.
6. Možda će i bolji rezultati doći od novog vice guvernera Fed-a, Stanley Fischera, bivšeg šefa izraelske narodne banke koji je i u teoriji i u praksi naklonjen NGDP targetingu.
7. Htjeli mi to ili ne, 2013. se bliži kraju a Atlantic predstavlja listu najvažnijih grafova godine. Moja bi izgledala drugačije, ali svejedno bacite pogled.
8. Prošlih tjedana imamo svojevrsni deja-vu 2008 i 2009. godine. Sve je počelo s Papom i njegovim bash-anjem kapitalizma (npr.). Naravno, njegova kritika nije ništa pametnija od one koja dolazi od mularije s FFZG-a. Izbjegavanjem postavljanja pravih pitanja ne vidimo probleme te ćemo propustiti i najbolja rješenja. Ali to je nebitno, sad smo službeno u ideološkom ratu. Neki misle da Papu treba podučiti dok Caroline Baum s Bloomberga dodaje ratoborniju notu (by Andrew Napolitano):

Judge Andrew Napolitano takes issue with Pope Francis’ critique of capitalism, laid out in his recent encyclical. “Thank God, so to speak, that his teaching authority is limited to faith and morals, because in matters of economics, he is wide of the mark,” Napolitano writes. I plead ignorance on the relationship between religion and economics, so I’ll gladly defer to Napolitano: “The Pope seems to prefer common ownership of the means of production, which is Marxist, or private ownership and government control, which is fascist, or government ownership and government control, which is socialist. All of those failed systems lead to ashes, not wealth. Pope Francis must know this. He must also know that when Europe was in turmoil in 1931, his predecessor Pius XI wrote in one of his encyclicals: ‘(N)o one can be at the same time a sincere Catholic and a true Socialist.'”

9. Sjećamo se i 2009 te spašavanja auto industrije. Bloomberg ima jako zanimljiv tekst o povratku Cryslera. Podnaslov “How US workers rebuilt an industry” je očito na istoj ideološkoj noti s Papom, posebno jer je priča o povratku proizvodnje u Jeep Chreokee tvornicu u Detroitu prije svega vezana za white-collar djelatnike managerskog statusa – od prethodnih CEO-a, chief designera, voditelja proizvodnje. Ako od-zoomiramo timeline, vidjeti ćemo da su u slučaju Chryslera, kroz spašavanja od bankrota 1980, 1987 i 2009. najveći junaci porezni obveznici i predsjednici Reagan i Obama te Fiatov CEO Marchionne. Priča o radnicima je zapravo priča o segragaciji koju su osigurali sindikati da bi se uopće pokrenula proizvodnja, stvarajući jednu “kastu” s predkriznim plaćama i drugu s upola manjima. To nije ništa čudno s obzirom da ljudima promiče činjenica da se to događa i na nacionalnoj razini. Radnici su jednog dana došli na posao i sredili tvornicu. I dok nas Bloomberg vodi kroz priče pojedinih radnika, ipak se stvara nekakav pozitivan dojam i optimizam. Samo da se ponovo ne dogodi da nedostatak tržišne discipline, koji je nakon spašavanja, 90ih inicirao loše upravljanje koje je proizvodnjom primarno SUV-ova u bubbleicius količinama, paralizirao prostor za disanje i prije pravog udara krize.
10. Ova priča postaje aktualna zbog vijesti o izlasku države iz vlasništva GM-a. U slučaju auto industrije porezni obveznici su izgubili oko 10 mlrd USD, dok su na spašavanju banaka zaradili. Matt Yglesias naglašava nešto što ne bi nikad očekivali od ljevičara (bar kod nas):

You don’t need to buy that story in both or either cases (I have mixed feelings about it) but it’s just not a story about financial costs. If there’s a problem with the bailouts, it’s precisely that saving the firms rather than letting them die and be replaced by something else is a problem. The money isn’t the issue.

12. Slična priča, samo ovaj put o spašavanju države, dolazi iz Irske.
14. Globalni hippy, OWS, progresivni pokret gube svoje omiljeno prijevozno sredstvo. Proizvodnja VW kombija koji se kroz desetljeća pokazao kao najbolje oružje protiv globalnog kapitalizma i mjesto za uživanje LSD-a ide u povijest. Zamjena dolazi u obliku Like-revolucije.
15. U Njemačkoj na scenu stupa druga “velika” koalicija od 2000. Ovaj put su stvari nagnute prema ciljevima SPD-a, no najveći problem ostaje zakon o poticanju obnovljivih izvora energije koji njemačke građane pljačka već godinama. Cijela stvar se lagano urušava uz rastuće troškove jer stvar zahtjeva visoke investicije koje se ne ostvaruju tempom koji su centralni planeri zamislili. Mnoge kompanije su ušle na tržište da bi shvatile da i gurkanje za subvencijama predstavlja problem kada nema osnovne infrastrukture da se one ostvare. Tako je propast proizvođača elektrana na vjetar sa sobom odnijela 70.000 uloga njemačkih građana. To se nije dogodilo ni bankama u krizi.  Reforma je najavljena, no koliko je zeleni fašizam pitanje korupcije i lobiranja će se pokazati i tu. Naime u reformi će posebnu ulogu dobiti (vratiti) proizvođači ugljena i vlasnici takvih elektrana, zahvaljujući U. Freeseu (SPD) koji ima ulogu u procesu. Treba li napomenuti da Freese sjedi u nadzornom odboru njemačke jedinice švedskog Vattenfal-a koji ima elektrane na lignit. On je predstavnik interesa radnika. Tko kaže da su rad i kapital u osnovi suprostavljeni? 
14. Ali svi će problemi okoliša biti rješeni ako svijet spasimo masovnom krađom globalnog bogatstva i misalokacijom u ime zelenih planova, koji su kao i obično površno izračunati i koštaju uvijek višestruko više zbog iste stvari koja je dovela do pada socijalizma u svijetu.
15. Jedna stvar koju obično svi zeleno socijalni licemjeri obožavaju je dobar smartphone. Iako se u kineskim (Foxcon et al) tvornicama proizvodi većina elektronike, činjenica je da je Apple ipak omiljena meta dušebrižnika svih vrsta. Čini se da su mnogi zaista odlučni da kineskim radnicima oduzmu kruh iz usta velikom brigom oko radnih uvjeta. Zaboravlja se da će im taj rad omogućiti akumulaciju kapitala, veću produktivnost i standarde života od onoga koji su imali na selu, prije nego su se na ulazu u tvornicu čupali za posao. U svakom slučaju nije humano da mogu zaraditi produženim radom pa je najbolje da dušebrižnici osiguraju da im dohodak padne ispod onog koji žele zaraditi ograničavanjem radnih sati. Ili im dati veću cijenu sata tako da s istom brojem sati zarade više(?). Efekte takvih intervencija pokazuje Samsung koji napušta proizvodnju u Kini. Svi oni kineski radnici koji će od toga profitirati su iznimno sretni i zahvaljuju dušebrižnicima što su im omogućili veća prava. Sad ne moraju ni dolaziti na posao. Jedan od razloga zbog kojeg ne mogu uživati u ostvarenom napretku je i ovaj:
Even so, millions of migrants who have moved to towns and cities can’t benefit from urban welfare, education and health services because the household registration system, known as hukou, classifies them as rural residents.

16. Kinezi bi mogli jesti kvalitetniju hranu, čini se da su kompanije zaključile da je bolje konkurirati većom kvalitetom. Sad mi recite da je KP luđa od EK. U Kini tržište podiže kvalitetu dok u razvijenoj EU proizvođač ovaca na Pagu plaća po par tisuća kuna da bi prodao janje, jer moraju to odobriti veterinari i još nekakvi birokrati, kojima ipak treba platiti put iz Splita. (Plodovi zemlje, 15.12) Uvijek sam mislio da vjerujemo “našemu”.
17. Možda da se unatoč tome gladni Kinezi zaposle u eksploativnim bitcoin rudnicima stvarajući, kako bi američki Treasury rekao, globalni deflacijski bias?
18. Slične probleme s pravima radnika u RH nemamo. Zapravo su prava radnika niska i za to su krivi neoliberali. Vedrana Pribičević naglašava gdje je zabuna.
19. Unatoč svemu, ne sviđa vam se 1%. Ovaj članak pokazuje da je zapravo 20% gore od 1%. Škrtci više srednje klase misle da je dosta da plaćaju 80+ poreza na dohodak u SAD-u. Tj. top 40% po dohotku plaća 109% poreza. Doljnjih 40% je u minusu. Mislim da ih čeka Occupy Suburbs, Apple već trlja rukama jer zna se da je ta vrsta hipsterluka najbolji biznis.
20. Zašto Microsoft već jedno desetljeće ne trlja ruke pokazuje ovaj intervju s Steveom Ballmerom. Novac je dobra stvar, ali profiti se zarađuju tako da se proizvod i potrošač stave na prvo mjesto.
21. Matt Busigin pokazuje gdje je otišao novac radnika. Poznata je činjenica opadanja udjela plaća u GDP-u
Prva ideja je, da je pad uzrokovan rastom udjela profita, što djelomično i je točno s obzirom da se profiti nalaze na povijesnom vrhuncu. *Pitanje je što to znači za radnički crowding-out u SAD-u jer rast prihoda S&P tvrtki ima veću korelaciju s globalnim NGDP-om. Tj profiti se stvaraju na globalnoj razini. 
Matt plaćama dodaje i transfere od strane države i priča izgleda drugačije
Ako se pitate gdje je “otišao novac radničke klase”, odgovor je sada nešto jasniji, ali daleko od crystal clear.
*Ne slažem se s Mattovim okvirom u postu.
22. Iako se tržišna disciplina čini kao forma “spankinga”, treba naglasiti da je tržište više kao vodilja koja za sobom ostavlja one koji su nespremni prilagoditi se. Iako je konvencionalno mišljenje da je dobro udariti djecu, istraživanje spomenuto na Science Daily tvrdi da su druge forme discipliniranja učinkovitije, tj da spanking može u budućnosti dovesti do kriminalnog ponašanja, a usporava kognitivni razvoj. To ne znači da djecu pretvorite u razmažena derišta tipa Sever ili Ribić, potpunosti postajući njihovi robovi jer ih se bojite kazniti.
23. Ekonomski rast bi nam zaista dobro došao i bar smanjio poplavu glupih ideja i preduhitrenih fiskalnih (re)akcija. Na globalnoj razini postoji određena doza optimizma., a neki su uber-optimistični tako da smatraju da će 2020 (vidi ironije *fail*) Europa biti heroj tog desetljeća. RH je daleko od toga.
24. U RH i dalje traje “My Sweet 16” zabava/drama iako se država približava 25-oj. Nered kreće od samog gospodarstva i odnosa prema napretku, preko dubokih ideoloških podjela u društvu koje osiguravaju uvijek nove zabavne sadržaje, a završava u lepezi neprijatelja naše nacije. Možemo se i dalje zabavljati jer znamo da mi jadni nismo krivi za ništa. Ipak, kao izabrani narod (b/B)ožji (stoljeće 7 edition) znamo da su za sve krivi neoliberali, masoni, i Srbi te jugoslavenski vampir Kasapin. Oni će i biti krivi što možete kiss goodbye ovo malo mirovine što bi eventualno izbjeglo grabež.
25. Budućnost se zato smiješi i “demokratizaciji proizvodnje” i to ne kroz radničko samoupravljanje već kroz kućni 3D printing. Ne znam kakva glazba će izlaziti iz printanog zvučnika, ali pojedini susjedi i roditelji teenagera neće se dobro provesti kada počne masovni overload decibelima. Prilike budućnosti su i izazovi budućnosti, to ne smijemo zaboraviti.
26. Produktivnija budućnost je moguća i malim izmjenama u našem okolišu. Hint – prava vrsta zelenog (ne urugvajska).
27. Još par zanimljivosti iz “Photo” sekcije
– Ne znam koliko koristite Instagram, al evo i zanimljiv članak koja je to lokacija br.1 tj. br.2 na globalnoj razini.
– Zanimljive su i ove slike New Yorka, samo ako se ne bojite visine.
– Američki ambasador u Finskoj ima valjda najbolje božićne čestitke. Jednu možete i poslati u potpori ovom penzioneru u Londonu.
28. Što čitati Bloombergu preporučuju ljudi iz biznisa ali i (ekonomske) politike. 

Na mojoj Kindle listi su 

“Getting it Wrong: How Faulty Monetary Statistics Undermine the Fed, the Financial System, and the Economy” by William Bartnett

Read More
1 2 3