Update Ožujak 2016
2015. je bila godina promjena za mene / od preseljenja do novog posla, te drugih projekata i obveza. Čini se da bi 2016. mogla biti još dinamičnija. Zbog svega toga Money Mischief je vidio puno manje postova nego u prethodnim razdobljima. To ne znači da sam potpuno zaboravio na ovaj svoj mali projekt, koji mi je otvorio tolika vrata i bio pokretač većine promjena kao i katalizator za gomilu poznanstava i prijateljstava.
Monetarna politika je interesantna i dalje i žao mi je što nisam bio u mogućnosti kvalitetnije popratiti zbivanja, ali i cijeli niz zanimljivih papera koji su obilježili godinu.
Slično tome, sama ekonomija kroči naprijed i sve više je zanimljivih pitanja kao i metoda kojima bi se trebalo pozabaviti na blogu.
Na kraju krajeva, cilj ovog bloga je na neki način podijeliti moj put spoznaje s čitateljima. Sada sam dobio još jednu priliku za to, preko nove inicijative Jutarnjeg lista u kojoj ću sudjelovati.
Financijski leksikon za svakoga
Radi se o rubrici “Financijski leksikon za svakoga” i cilj je pokušati definirati neke pojmove koje srećemo svakodnevno na jednostavan način. Izlaziti će svakog utorka u print i online izdanju i pozivam sve da me kontaktiraju u komentarima s pitanjima ili sugestijama koje bi pomogle u ispunjenju ovog cilja.
Moram priznati da je zadatak prilično složen s obzirom da je količina teksta ograničena kao i tip sadržaja koji mi na neki način traži da zakočim ekonomski worldview i pokušam obraditi pojam što jednostavnije. U svakom slučaju pokušati ću da ipak tekst bude razumljiv i koristan.
EPH je održao i konferenciju sa svima koji na ovaj ili onaj način imaju utjecaj na politike koje bi mogle pridonijeti cilju, a to je financijsko opismenjavanje. No samo opismenjavanje je samo početak i moguca potpora potrebnom setu politika. U RH imamo jako puno posla kako bi građani svoju financijsku budućnost shvatili kao i vlastitu odgovornost.
Money Mischief će također doživjeti određene promjene u bližoj budućnosti.
Prebaciti će se na novu domenu i eventualno novi dizajn. Nadam se da ću naći i vremena svaki tjedan i ovdje popratiti leksikon širim tekstom.
To su neke od novosti zasad.
Sretno s novom rubrikom, vidio i izgleda interesatno. Ponukalo me da postavim i pitanje. Vezano za "Zašto su kamate u Njemačkoj manje", moje je pitanje: čiji je novac koji banke nama posuđuju? Ako je naš (građana i privrede RH) rizik države s tim nema veze, ako je novac vlasika banke (dakle AUT, ITA, NJEM) onda su kamate preskupe i trebalo bi ih ograbičiti da nesmiju davati veće kamate nego u domicilonoj zemlji. Kod hipotekarnog kredita npr. ja dajem veću garanciju banci nego ona meni ako kod nje štedim. ????
Ispricavam se na delayu u odgovoru.
Pravilno ste postavili pitanje o financiranju banaka, no mislim da tu treba objasniti par stvari. Zamislimo da iskljucivo banke financiraju drzave.
Banke se primarno financiraju tako da gradjani stede u njima, ali posljednja dva desetljeca, jako bitan faktor je i tzv wholesale financiranje, tj, banke se financiraju tako da sredstva posudjuju na medjunarodnom trzistu likvidnosti.
Takav tip financiranja cete prepoznati po kamatama koje su mu “karakteristicne” – LIBOR, EURIBOR, SONIA itd. One su prosjeci no ne moraju vrijediti isto za sve banke. U svakom slucaju, trosak financiranja banke ce ovisiti mnogim faktorima, no razlika ce se oslikati i medju bankama – ovisno o njihovoj rizicnosti.
Glavni uzrok razlika u rizicima banke ce biti rizicnost kredita koje je plasirala.
Oni koji financiraju banke, bez obzira odakle su, zele biti kompenzirani za taj rizik. Ako banka iskljucivo financira drzavu, a drzava nosi odredjeni rizik neplacanja – banka mora naplatiti taj rizik od drzave kako bi mogla ispuniti svoje potrebe za financiranjem i kamatu koju izvori financiranja traze. Vec sam spomenuo da izvori financiranja banke (stedise i sudionici trzista) zele biti kompenzirani za rizik koji time preuzimaju.
Iz ovoga je jasno da nije uopce bitno odakle dolazi novac i tko su/ciji gradjani su stedise, i radi li se o financiranju preko banaka majki, hrvatskih ili njemackih gradjana – rizik uvijek postoji i nitko ne zeli da se rizik prevali na njega i da ga on snosi.
Prilicno je jednostavno, zapitajte se bi li prije posudili svoj novac RH ili SR Njemackoj za 2%, na 10 godina.
Drzava je samom cinjenicom da ima pravo na prisilu sile i naplatu poreza, te je “vjecna”, onda i najkvalitetniji duznik na svom teritoriju – rizik drzave je “pod” za kamatu na sve druge kamatne stope na njenom teritoriju.
Za pojedince to znaci da se rizik pri preuzimanju kredita sastoji od sistemskog i individualnog. Drzava cini sistemski dio rizika i time je dio individualceva ukupnog rizika upravo zbog cinjenice da cak i u slucaju da individualac ima najbolji projekt sa ogromnim povratom i najnizim rizikom, ogromna je vjerojatnost da u situaciji da drzava kao takva udje u probleme, ona ce povuci ostatak za sobom.
Grcka je odlican primjer. Da se netko 2011. sjetio osnovati Apple u Grckoj, vjerojatno danas ne bi imali njihove proizvode jer bankrot drzave je povecao ukupni rizik poslovanja i vracanja kredita svima tamo.
Iz te perspektive je jasno zasto rizik uvijek mora biti ukljucen. Kad nema ukljucivanja rizika (npr implicitna garancija drzave na vrijednosne papire na subprime hipoteke) ili kad se on pogresno procijeni (zbog jako kompleksnih i netransparentnih financijskih proizvoda) dolazi do problema u alokaciji troskova rizika i potencijalno raznih problema u momentu kad se otkrije prava rizicnost i netko je mora platiti, kao 2006-7 krize hipotekarnog trzista u SAD-u.
Time da se dotaknem Vase teze s garancije banci. Banku ne zanima Vasa kuca jer ona nije likvidna, to je samo kolateral koji joj kaze da ce mozda vratiti dio zajma prodajom kuce ako Vi defaultate. Ako cijelo trziste defaulta, imamo 2007. godinu all over again. A to se dogadja kad se zanemari cinjenica da svaki rizik mora biti ukalkuliran i pobrojan.
Vi kao stedisa zelite biti nadoknadjeni za rizik banke kad ste poceli u njoj stediti- . Stoga nema razloga da vi kao stedisa banke u RH oprastate rizik drzave banci. Banke ce imati problema ako drzava prestane placati. Isto tako ni njemacki stedise nece oprastati banci koja financira RH taj rizik.
Ponavljam, izvor financiranja ostaje nebitan. Bitno je da je rizik pravilno ukalkuliran i da su svi nadoknadjeni za prihvacanje tog rizika.
Jedan primjer gdje rizik nije bio transparentno prikazan je bio slucaj CHF kredita, a to je onda uzrokovalo vise takvih kredita sto je povecalo izlozenost veceg broja duznika tecajnom riziku i stvorio se veci problem nego da je rizik bio transparentno predstavljen od pocetka.
Vasu stednju garantira drzava preko agencije za osiguranje depozita, tj Vi sami sebi, placanjem poreza. Mislim da vidite razlog da trazite i vecu kamatu na stednju, zar ne?