RR protiv svijeta: otvorena pisma since 2002

Nedavno je C.Reinhardt “poslala” otvoreno pismo za P.Krugmana, koji je kratkoročni stabilizacijski vrač pa ga podnosim unatoč očitoj političkoj obojanosti njegovih postova. On je zapravo genijalan ekonomist koji po meni svoju energiju zbog navedenog usmjerava u pogrešnom smjeru. Da se zna, Nobela nije dobio za išta od ovog što piše po blogu već za doprinos razvoju teorije nove ekonomske geografije i međunarodne teorije razmjene. Btw, apsolutna preporuka za one koje zanimaju takve teme je njegova knjiga s Obstfeldom – Međunarodna ekonomija (to je primarno udžbenik, da naglasim). Doduše, čak i da ga ne toleriram, nemam izbora, jer je on ipak nobelovac a ja još nemam ni diplomu. 

Druga polovica socijalno-osjetljivog nobelovskog duopola na pamet  i ekonomski autoritet je Joe Stiglitz, koji je, kao i Krugman, u svrhu vlastite samopromocije zaboravio znanstveni integritet. Nedavno sam čitao review Stiglitzove knjige o nejednakosti. I tada sam napisao kako je zalosno na sto spadnu nobelovci, jer J.F.Catalan, za kojeg mislim da je pouzdan “izvor”, navodi mnoštvo pristranosti i izmišljenih činjenica. No to Stiglitzu očito nije strano, kako se vidi u otvorenom pismu za njega, koje je uputio K. Rogoff 2002. – i prije ove priče s “štednjom” i 90%. Rogoff je doslovno razmontirao Stiglitza i pokazao licemjerje koje skriva iza nobelovskog plašta autoriteta (ovo je zapravo izraz koji je P. Schwartz koristio za Krugmana u jednoj prilici*).

Evo jedan dio koji se odnosi na Stiglitzev rad u Svjetskoj banci… 

In your role as chief economist at the World Bank, you decided to become what you see as a heroic whistleblower, speaking out against macroeconomic policies adopted during the 1990s Asian crisis that you believed to be misguided. You were 100% sure of yourself, 100% sure that your policies were absolutely the right ones. In the middle of a global wave of speculative attacks, that you yourself labeled a crisis of confidence, you fueled the panic by undermining confidence in the very institutions you were working for. Did it ever occur to you for a moment that your actions might have hurt the poor and indigent people in Asia that you care about so deeply? Do you ever lose a night’s sleep thinking that just maybe, Alan Greenspan, Larry Summers, Bob Rubin, and Stan Fischer had it right—and that your impulsive actions might have deepened the downturn or delayed—even for a day—the recovery we now see in Asia?

…ostatak pročitajte ovdje.

Zašto uopće spominjem ovo?
1) Zato što bi mogla nastati zabavna razmjena između RR i Krugmana pogotovo ako PK odgovori na sebi svojstven način, iako mi se čini da je ostao pristojan
2) Zato što ne podnosim Stiglitza zadnjih godina
3) Zato što ne mogu učiniti ništa više po pitanju dezinformacija koje PK i Stiglitz indirektno šire kroz javnost kada ih Ribić i drugi sindikalisti koriste kao “intelektualnu” podlogu za porobljavanje radnog naroda u privatnom sektoru
4) Zato što je sve to u neku ruku žalosno, posebno ako se osvrnemo na par, u review-ima, spomenutih detalja o Stiglitzevim knjigama, PK-u ću oprostiti cherry-picking podataka za blog, jer često svoj reasoning zaista predstavi na genijalan način (osim u slučajevima kad je prgav, a to je ono što je zasmetalo i RR mislim)
5) Zato što je  dobro, iako Stiglitz i Krugman imaju bolju medijsku pokrivenost od “protivnika” internet je jako pogurao brzinu i širinu razmjene ideja u akademskoj zajednici ali i u javnom životu. Mislim da se neće opet dogoditi da tek nakon 30 godina od najveće krize dođu Friedman i Schwartz i pokažu da je ekonomska analiza pa onda i u velikom dijelu ekonomska politika profulala uzroke krize i izvore oporavka. Kako Krugman piše:
The overall effect is that we’re having a conversation in which issues get hashed over with a cycle time of months or even weeks, not the years characteristic of conventional academic discourse. Is that a problem?

OK, first point: many people seem to have a much-idealized vision of the academic process, in which wise and careful referees peer-review papers to make sure that they are rock-solid before they go out. In reality, while many referees do their best, many others have pet peeves and ideological biases that at best greatly delay the publication of important work and at worst make it almost impossible to publish in a refereed journal. 

Stvari nisu optimalne, ali se kreću prema boljem, tako da je jedina granica na internetu ona koju nam postave vlastite pristranosti, a sigurno je da ih svatko ima u nekoj mjeri. Jedina konstanta su političari tako da se ne moramo čuditi izopaćenim verzijama policy preporuka koje dođu na stolove zakonodavaca.

HT za Rogoffa 2002 Scott Sumner

P.S. David Warsh ima tekst o Krugmanu zanimljiv kraći tekst o ego tripovima PK. HT Marcus Nunes

*ne shvatiti da se u potpunosti slažem s ostatkom Schwartzova izlaganja.
Related Posts
Friedman 101
Tjedni linkovi 17.02.14
Deutschland, oh Deutschland (pt. 1)
Monetarizam na suncu
1 Comment
  • Apropo zadnjeg komentara, RR rad je objavljen u AER: Papers and Proceedings koje nije podložno peer-review procesu. A i da je sumnjam da bi referee pokušao replicirati rezultate. Manje od 1% empirijskih radova u ekonomiji se repliciraju.

Leave Your Comment

Your Comment*

Your Name*
Your Webpage