Tjedni linkovi 16.12.13

Vjerovali ili ne, prošlo je tjedan dana od prvog “izdanja” Tjednih linkova, “priloga” Money Mischiefu koji izlazi svaki ponedjeljak :). U ovom “broju”: priče iz svijeta monetarne politike, intrige iz regulatornih krugova, ideološki ratovi Vatikana, odgovor na pitanje kako spasiti tvornicu kosilicom i  koliko je ugljen zapravo zelen + još nešto o agoniji radnika u bitcoin rudnicima, problemima ovaca na Pagu,  što je to Occupy Suburbs, je li dobro tući djecu, zašto je Microsoft dosadan, što čitati preko praznika itd.  Uživajte!
1. The Economist o stanju kreditiranju poduzeća u Britaniji. Zanimljiv quote

A 2012 study of 45 countries by Thorsten Beck of Tilburg University found that higher lending to firms is associated with higher growth. Higher lending to people is not.

Čini se da je prvo “globalno” desetljeće CEE zemalja pokazalo nešto drugo. Možda je ključ u riječi “sustainable”?  No nikad nežemo biti zadovoljni ni ovakvim informacijama*. Krenuti ćemo gledati situaciju unutar sektora itd itd…sve do pojedinog kredita za koji je ipak banka odredila zašto će biti odobren. Zato “quantitative easing beats credit easing”, tj credit easing je bliži biranju pobjednika. Opet – monetarna politika ciljanja NGDP-a pametnim (ili nikakvim) regulacijama je bliža manjem uplitanju u alokaciju. Što su i zašto makroprudencijalne mjere nisu pametna regulacija pogledajte ovdje. Zasto bi banke ulagale u firme kao prije krize kada NGDP (potražnja/earnings growth) ide sporijom i drugom stazom od očekivane prije crasha. Zasto bi firme potraživale kredite? Zašto je bankama u situaciji kad ih regulatori tjeraju na smanjenje leveragea bolje uzeti u aktivu RWA friendly državne obveznice od nepovoljnih kredita poduzećima. Jel to razlog zašto nećemo imati manje klimav financijski sustav?
2. Još jedan od načina ubijanja financijskog sustava je porez na financijske transakcije. Konkretno, porez je OK ideja – stvoreni moral hazard i eksternaliju krize plaćaju oni koji su profitirali. Ostaje pitanje koliki bi trošak bio sa stabilnim NGDPom i bi li trebalo slične incentive uperiti prema centralnoj banci? U svakom slučaju, čini se da će, osim uništenja konkurentnosti fin. centara kontinenta, porez na transakcije eventualno imati tendenciju uzrokovati nove probleme sa ponudom sigurnih imovina i kratkoročnog financiranja jer je stopa bitno veća od zarade kako pokazuje kako pokazuje grafikon iz ICMA izvještaja o efektima takvog poreza. 
Smanjenje od 66% (pogledati report) na kratkoročnom repo tržištu nije malo. Troškovi će se prebaciti na klijente, a ako mislite da vi niste klijenti u takvim transakcijama, gadno se varate jer repo-tržište je krvotok kratkoročnog financiranja cijelog sustava. To je mjesto gdje počinje maturity transformation. Dodatne troškove mora netko snositi, i to nižom mirovinom zbog većih naknada fonda ili višom kamatnom stopom na kredit ili oportunitentim troškovima jer će dio projekata koji ne prolaze granicu profitabilnosti značiti i manje investicija i radnih mjesta. Ako države/političari misle profitirati…gadno se varaju jer će porez na transakcije biti pirova pobjeda.
3. Još jedna, vjerojatno beskorisna mjera, je nedavno prihvaćeni “Volcker rule” koji u srži za ideju ima zabraniti bankama “kockanje” s tuđim novcem. U ostalih 799 stranica je ideja razrađena do kraja. Ili nije. Čini se da će neki od tradeova koji su zadnjih godina odjeknuli u javnosti i dalje biti mogući. U biti je i pitanje što bi se dobilo čak i da ih se zabrani.
4. Kako najstarija svjetska banka preživljava krize pogledajte ovdje.
5. Približava se posljednji FOMC sastanak ove godine. Odluči li Fed smanjiti kupnje imovina kroz QE imati će problem objasniti što zapravo pokušava. To je problem kada promatraju kamatnu stopu kao primarni instrument. U svakom slučaju 2013. je godina monetarnog offset-a. Japan i SAD pokazuju kako je monetarna politika ono što je bitno. Unatoč paničarenju keynesijanaca oko gašenja vlade u zadnjem kvartalu godine, NGDP i payroll rast nisu impresionirani razvlačenjima po kongresu jer Fed daje tempo. Jedini bitan austerity je onaj monetarni. To najbolje pokazuje eurozona.
6. Možda će i bolji rezultati doći od novog vice guvernera Fed-a, Stanley Fischera, bivšeg šefa izraelske narodne banke koji je i u teoriji i u praksi naklonjen NGDP targetingu.
7. Htjeli mi to ili ne, 2013. se bliži kraju a Atlantic predstavlja listu najvažnijih grafova godine. Moja bi izgledala drugačije, ali svejedno bacite pogled.
8. Prošlih tjedana imamo svojevrsni deja-vu 2008 i 2009. godine. Sve je počelo s Papom i njegovim bash-anjem kapitalizma (npr.). Naravno, njegova kritika nije ništa pametnija od one koja dolazi od mularije s FFZG-a. Izbjegavanjem postavljanja pravih pitanja ne vidimo probleme te ćemo propustiti i najbolja rješenja. Ali to je nebitno, sad smo službeno u ideološkom ratu. Neki misle da Papu treba podučiti dok Caroline Baum s Bloomberga dodaje ratoborniju notu (by Andrew Napolitano):

Judge Andrew Napolitano takes issue with Pope Francis’ critique of capitalism, laid out in his recent encyclical. “Thank God, so to speak, that his teaching authority is limited to faith and morals, because in matters of economics, he is wide of the mark,” Napolitano writes. I plead ignorance on the relationship between religion and economics, so I’ll gladly defer to Napolitano: “The Pope seems to prefer common ownership of the means of production, which is Marxist, or private ownership and government control, which is fascist, or government ownership and government control, which is socialist. All of those failed systems lead to ashes, not wealth. Pope Francis must know this. He must also know that when Europe was in turmoil in 1931, his predecessor Pius XI wrote in one of his encyclicals: ‘(N)o one can be at the same time a sincere Catholic and a true Socialist.'”

9. Sjećamo se i 2009 te spašavanja auto industrije. Bloomberg ima jako zanimljiv tekst o povratku Cryslera. Podnaslov “How US workers rebuilt an industry” je očito na istoj ideološkoj noti s Papom, posebno jer je priča o povratku proizvodnje u Jeep Chreokee tvornicu u Detroitu prije svega vezana za white-collar djelatnike managerskog statusa – od prethodnih CEO-a, chief designera, voditelja proizvodnje. Ako od-zoomiramo timeline, vidjeti ćemo da su u slučaju Chryslera, kroz spašavanja od bankrota 1980, 1987 i 2009. najveći junaci porezni obveznici i predsjednici Reagan i Obama te Fiatov CEO Marchionne. Priča o radnicima je zapravo priča o segragaciji koju su osigurali sindikati da bi se uopće pokrenula proizvodnja, stvarajući jednu “kastu” s predkriznim plaćama i drugu s upola manjima. To nije ništa čudno s obzirom da ljudima promiče činjenica da se to događa i na nacionalnoj razini. Radnici su jednog dana došli na posao i sredili tvornicu. I dok nas Bloomberg vodi kroz priče pojedinih radnika, ipak se stvara nekakav pozitivan dojam i optimizam. Samo da se ponovo ne dogodi da nedostatak tržišne discipline, koji je nakon spašavanja, 90ih inicirao loše upravljanje koje je proizvodnjom primarno SUV-ova u bubbleicius količinama, paralizirao prostor za disanje i prije pravog udara krize.
10. Ova priča postaje aktualna zbog vijesti o izlasku države iz vlasništva GM-a. U slučaju auto industrije porezni obveznici su izgubili oko 10 mlrd USD, dok su na spašavanju banaka zaradili. Matt Yglesias naglašava nešto što ne bi nikad očekivali od ljevičara (bar kod nas):

You don’t need to buy that story in both or either cases (I have mixed feelings about it) but it’s just not a story about financial costs. If there’s a problem with the bailouts, it’s precisely that saving the firms rather than letting them die and be replaced by something else is a problem. The money isn’t the issue.

12. Slična priča, samo ovaj put o spašavanju države, dolazi iz Irske.
14. Globalni hippy, OWS, progresivni pokret gube svoje omiljeno prijevozno sredstvo. Proizvodnja VW kombija koji se kroz desetljeća pokazao kao najbolje oružje protiv globalnog kapitalizma i mjesto za uživanje LSD-a ide u povijest. Zamjena dolazi u obliku Like-revolucije.
15. U Njemačkoj na scenu stupa druga “velika” koalicija od 2000. Ovaj put su stvari nagnute prema ciljevima SPD-a, no najveći problem ostaje zakon o poticanju obnovljivih izvora energije koji njemačke građane pljačka već godinama. Cijela stvar se lagano urušava uz rastuće troškove jer stvar zahtjeva visoke investicije koje se ne ostvaruju tempom koji su centralni planeri zamislili. Mnoge kompanije su ušle na tržište da bi shvatile da i gurkanje za subvencijama predstavlja problem kada nema osnovne infrastrukture da se one ostvare. Tako je propast proizvođača elektrana na vjetar sa sobom odnijela 70.000 uloga njemačkih građana. To se nije dogodilo ni bankama u krizi.  Reforma je najavljena, no koliko je zeleni fašizam pitanje korupcije i lobiranja će se pokazati i tu. Naime u reformi će posebnu ulogu dobiti (vratiti) proizvođači ugljena i vlasnici takvih elektrana, zahvaljujući U. Freeseu (SPD) koji ima ulogu u procesu. Treba li napomenuti da Freese sjedi u nadzornom odboru njemačke jedinice švedskog Vattenfal-a koji ima elektrane na lignit. On je predstavnik interesa radnika. Tko kaže da su rad i kapital u osnovi suprostavljeni? 
14. Ali svi će problemi okoliša biti rješeni ako svijet spasimo masovnom krađom globalnog bogatstva i misalokacijom u ime zelenih planova, koji su kao i obično površno izračunati i koštaju uvijek višestruko više zbog iste stvari koja je dovela do pada socijalizma u svijetu.
15. Jedna stvar koju obično svi zeleno socijalni licemjeri obožavaju je dobar smartphone. Iako se u kineskim (Foxcon et al) tvornicama proizvodi većina elektronike, činjenica je da je Apple ipak omiljena meta dušebrižnika svih vrsta. Čini se da su mnogi zaista odlučni da kineskim radnicima oduzmu kruh iz usta velikom brigom oko radnih uvjeta. Zaboravlja se da će im taj rad omogućiti akumulaciju kapitala, veću produktivnost i standarde života od onoga koji su imali na selu, prije nego su se na ulazu u tvornicu čupali za posao. U svakom slučaju nije humano da mogu zaraditi produženim radom pa je najbolje da dušebrižnici osiguraju da im dohodak padne ispod onog koji žele zaraditi ograničavanjem radnih sati. Ili im dati veću cijenu sata tako da s istom brojem sati zarade više(?). Efekte takvih intervencija pokazuje Samsung koji napušta proizvodnju u Kini. Svi oni kineski radnici koji će od toga profitirati su iznimno sretni i zahvaljuju dušebrižnicima što su im omogućili veća prava. Sad ne moraju ni dolaziti na posao. Jedan od razloga zbog kojeg ne mogu uživati u ostvarenom napretku je i ovaj:
Even so, millions of migrants who have moved to towns and cities can’t benefit from urban welfare, education and health services because the household registration system, known as hukou, classifies them as rural residents.

16. Kinezi bi mogli jesti kvalitetniju hranu, čini se da su kompanije zaključile da je bolje konkurirati većom kvalitetom. Sad mi recite da je KP luđa od EK. U Kini tržište podiže kvalitetu dok u razvijenoj EU proizvođač ovaca na Pagu plaća po par tisuća kuna da bi prodao janje, jer moraju to odobriti veterinari i još nekakvi birokrati, kojima ipak treba platiti put iz Splita. (Plodovi zemlje, 15.12) Uvijek sam mislio da vjerujemo “našemu”.
17. Možda da se unatoč tome gladni Kinezi zaposle u eksploativnim bitcoin rudnicima stvarajući, kako bi američki Treasury rekao, globalni deflacijski bias?
18. Slične probleme s pravima radnika u RH nemamo. Zapravo su prava radnika niska i za to su krivi neoliberali. Vedrana Pribičević naglašava gdje je zabuna.
19. Unatoč svemu, ne sviđa vam se 1%. Ovaj članak pokazuje da je zapravo 20% gore od 1%. Škrtci više srednje klase misle da je dosta da plaćaju 80+ poreza na dohodak u SAD-u. Tj. top 40% po dohotku plaća 109% poreza. Doljnjih 40% je u minusu. Mislim da ih čeka Occupy Suburbs, Apple već trlja rukama jer zna se da je ta vrsta hipsterluka najbolji biznis.
20. Zašto Microsoft već jedno desetljeće ne trlja ruke pokazuje ovaj intervju s Steveom Ballmerom. Novac je dobra stvar, ali profiti se zarađuju tako da se proizvod i potrošač stave na prvo mjesto.
21. Matt Busigin pokazuje gdje je otišao novac radnika. Poznata je činjenica opadanja udjela plaća u GDP-u
Prva ideja je, da je pad uzrokovan rastom udjela profita, što djelomično i je točno s obzirom da se profiti nalaze na povijesnom vrhuncu. *Pitanje je što to znači za radnički crowding-out u SAD-u jer rast prihoda S&P tvrtki ima veću korelaciju s globalnim NGDP-om. Tj profiti se stvaraju na globalnoj razini. 
Matt plaćama dodaje i transfere od strane države i priča izgleda drugačije
Ako se pitate gdje je “otišao novac radničke klase”, odgovor je sada nešto jasniji, ali daleko od crystal clear.
*Ne slažem se s Mattovim okvirom u postu.
22. Iako se tržišna disciplina čini kao forma “spankinga”, treba naglasiti da je tržište više kao vodilja koja za sobom ostavlja one koji su nespremni prilagoditi se. Iako je konvencionalno mišljenje da je dobro udariti djecu, istraživanje spomenuto na Science Daily tvrdi da su druge forme discipliniranja učinkovitije, tj da spanking može u budućnosti dovesti do kriminalnog ponašanja, a usporava kognitivni razvoj. To ne znači da djecu pretvorite u razmažena derišta tipa Sever ili Ribić, potpunosti postajući njihovi robovi jer ih se bojite kazniti.
23. Ekonomski rast bi nam zaista dobro došao i bar smanjio poplavu glupih ideja i preduhitrenih fiskalnih (re)akcija. Na globalnoj razini postoji određena doza optimizma., a neki su uber-optimistični tako da smatraju da će 2020 (vidi ironije *fail*) Europa biti heroj tog desetljeća. RH je daleko od toga.
24. U RH i dalje traje “My Sweet 16” zabava/drama iako se država približava 25-oj. Nered kreće od samog gospodarstva i odnosa prema napretku, preko dubokih ideoloških podjela u društvu koje osiguravaju uvijek nove zabavne sadržaje, a završava u lepezi neprijatelja naše nacije. Možemo se i dalje zabavljati jer znamo da mi jadni nismo krivi za ništa. Ipak, kao izabrani narod (b/B)ožji (stoljeće 7 edition) znamo da su za sve krivi neoliberali, masoni, i Srbi te jugoslavenski vampir Kasapin. Oni će i biti krivi što možete kiss goodbye ovo malo mirovine što bi eventualno izbjeglo grabež.
25. Budućnost se zato smiješi i “demokratizaciji proizvodnje” i to ne kroz radničko samoupravljanje već kroz kućni 3D printing. Ne znam kakva glazba će izlaziti iz printanog zvučnika, ali pojedini susjedi i roditelji teenagera neće se dobro provesti kada počne masovni overload decibelima. Prilike budućnosti su i izazovi budućnosti, to ne smijemo zaboraviti.
26. Produktivnija budućnost je moguća i malim izmjenama u našem okolišu. Hint – prava vrsta zelenog (ne urugvajska).
27. Još par zanimljivosti iz “Photo” sekcije
– Ne znam koliko koristite Instagram, al evo i zanimljiv članak koja je to lokacija br.1 tj. br.2 na globalnoj razini.
– Zanimljive su i ove slike New Yorka, samo ako se ne bojite visine.
– Američki ambasador u Finskoj ima valjda najbolje božićne čestitke. Jednu možete i poslati u potpori ovom penzioneru u Londonu.
28. Što čitati Bloombergu preporučuju ljudi iz biznisa ali i (ekonomske) politike. 

Na mojoj Kindle listi su 

“Getting it Wrong: How Faulty Monetary Statistics Undermine the Fed, the Financial System, and the Economy” by William Bartnett

Related Posts
HNB ukida kamatu na rezerve!
CEE regija ima šansu, za Hrvatsku nisam siguran
Inflacijska propaganda 30-ih (VIDEO)
Što je novo u Japanu

Leave Your Comment

Your Comment*

Your Name*
Your Webpage