Category : reforme

Deutschland, oh Deutschland (pt. 1)

Prije koji tjedan* sam se vratio s kratkog odmora u Njemačkoj, da bi po povratku na internetu naišao Treasury SAD-a, Krugmana + brdo drugih komentatora koji bashaju Njemačku radi velikih suficita tekućeg računa. U relativno površnom tekstu slijedi par misli o trenutnoj situaciji u Njemačkoj (1. dio) kao i temi CA (current account) suficita i krivnji Nijemaca za Europsku krizu, globalne disbalanse itd (2. dio)…

10 godina Agende 2010, Merkel i  Velika koalicija 2013
Čini mi se da ce Nijemci zažaliti što nisu glasali za liberale (FDP) u većem broju. 
Njemačka će prokockati uspjehe posljednjih deset godina u ime populizma. Liberali su kažnjeni za neispunjena obećanja. Oni su bili krilo koalicije (2009-2013) koje je predstavljalo relativno razuman ekonomski smjer obećavajući novi i jednostavniji porez i porezna rasterećenja. To nisu ispunili. Merkelica koja je stala za jaki Njemački interes unutar eurozone je uspjela zaštiti zemlju od potpunog gubitka poreznog suvereniteta – s kojim se sada kreće u unutarnju razdiobu, jer SPD (s kojim merkeličin CDU/CSU ulazi u veliku koaliciju), skupa sa manijakušom v.Leyen iz samog CDU-a, pritišće prema povratku u situaciju prije 2004. kad je zemlja stagnirala sa preko 4 mil. nezaposlenih, a BDP nije rastao od jeseni i 2000. Koliko daleko će otići je pitanje dinamike pregovora. Svakim danom izlaze novi detalji.

Posljednja velika promjena se dogodila sa Schroederovom Agendom2010. Podaci u nastavku su iz Goecke et al (2013)
Rane 2000-e su Njemačkoj bile otriježnjenje koje je suočilo s posljedicama demografske promjene koja je prijetila socijalnom, zdravstvenom i mirovinskom sustavu, visokog poreznog opterećenja, visoke birokratiziranosti i rastućeg duga. Uz izazove brzajuće globalizacije, brzog rasta unit labour troškova koji je proizlazio iz visokog opterećenja rada, bijega kapitala i rada na crno, bilo je jasno da je potrebna promjena. 

Na tržištu rada je došlo do najvećih promjena:
– Deregulacija rada na određeno je stvorila stotine tisuća novih poslova;
– reforma mini poslova omogućila kreiranje poslova koji mogu upotpuniti dohotke i nisu oporezivani;
– smanjenje povlačenja novca za nezaposlene s 32 na 18 mjeseci za starije osobe;
– spajanje socijalne pomoći s novcem za nezaposlene je osiguralo temeljno osiguranje jednako visoko za sve građane, s druge strane stvoreni su poticaji za rad kada ističe rok. Spajanje agencija i organizacija je povećalo efikasnost sustava i smanjilo troškove za porezne obveznike;
– povećana dob za mirovinu na 67 godina.


Kad je Peter Hartz, VW-ov šef ljudskih resursa 2002. na prezentaciji rezultata komisije o modernizaciji tržišta rada rekao: “Danas je dobar dan za nezaposlene u Njemačkoj”, malo je ljudi vjerovalo da će rezultati biti pozitivni kao što pokazuje današnje stanje. Nezaposlenost je u veljači 2005. dosegla povijesno najveći broj od 5,3 mil nezaposlenih. Tri godine kasnije taj broj je iznosio manje od 3 milijuna.

Evo neka kretanja posljednjih par godina

– Istraživanja pokazuju da je Agenda podigla potencijalnu stopu rasta i smanjila strukturnu stopu nezaposlenosti (1,4 do 2,8 pp).

– Od 2012. Njemačka i dalje bilježi rekorde zaposlenosti, tako je i u jesen 2013 probijen rekord od 42 mil. zaposlenih, najviše od ujedinjenja.

– Broj nezaposlenih starijih od 50 godina je pao s 1,3 mil (2000) na 900.000 iako je u međuvremenu porastao ukupni broj ljudi s 50-64 godine za oko 300.000

– Nezaposlenost žena je pala na prosječno sličnu stopu nezaposlenosti kao kod muškaraca

– Stopa nezaposlenih mlađih od 25 godina je 2012. bila 5,9%, oko 1 pp ispod ukupne. nezaposlenosti

– Broj radno sposobnih, koji su ovisili o državi je pao s 5,4 milijuna u 2006 na 4,4 milijuna 2012.

– Broj dugotrajno nezaposlenih se smanjio za 40% u posljednjih 5 godina.

– Stopa participacije je narasla na 77%.

– Stopa participacije starih od 60 do 64 godine se udvostručila, dok zatvaranje mogućnosti za prijevremenu mirovinu i smanjenje prava na mirovinu nije prouzrokovalo veliku nezaposlenost starijih od 60 godina već im je omogućen nastavak sudjelovanja na tržištu rada.

Naravno, nije za sve odgovorna Agenda, već i pozitivan razvoj njemačkog gospodarstva – za koji je opet djelomično zaslužan reformski paket zaključen 2003. godine. Najbolje se to može promatrati u usporedbi s “New Economy” boom-om kasnih 90ih (1998-2000; +6% BDP-a), kada je za sličan rast privrede kao 2006-2008 (+6,7% BDP-a) broj odrađenih sati narastao za skoro duplo više – 421 mil. u odnosu na 233 mil. Broj zaposlenih koji uplaćuju doprinose narastao je za 810.000 u odnosu na 474.000. Broj nezaposlenih je pao za oko 1,5 mil u odnosu na 400-tinjak tisuća.

Stopa harmonizirane nezaposlenosti u Njemačkoj:


Priče prema kojima je broj nezaposlenih prikriven zbog tzv 1-euro jobs i subvencioniranih obuka nije točan jer se takvi poslovi ne ubrajaju u statistike. Od zaposlenih ispod punog radnog vremena, samo 16% tvrdi da je tako jer nije uspjelo naći posao sa punim radnim vremenom.
Porast rada na neodređeno i s kraćim radnim vremenom nije smanjilo broj “normalnih/tradicionalnih” radnih mjesta – omjer u ukupnoj zaposlenosti poslova s radnim vremenom preko 32 sata tjedno je ostao isti (oko 40%). Ipak je oko 88% zaposlenih zadovoljno svojim poslom.

Cijena agende
I dok mnogi pregovaraju zbog rasta nejednakosti uslijed Agende, podaci govore nešto drugo, tj upitno je je li rast nejednakosti uzrokovan samim reformama. Gini koeficijent se počeo povećavati još krajem 90ih, najvjerojatnije je vezan za stvaranje tzv “new economy” mjehura i razmontiranje tzv. Deutschland AG-a (izlazak banaka iz vlasništva poduzeća). Sljedeći grafikon pokazuje kretanje Gini koeficijenta za Njemačku:
Tzv sektor niskih plaća rastao je kao udio još i prije Agende i od 2007. je stabilan na oko 22% od ukupne zaposlenosti. To povećanje nije išlo na račun trenutno zaposlenih, već udjela nezaposlenih – pokazuje uključenje onih s niskom produktivnošću u radnu snagu. Naravno, razlika od RH je da uvijek postoji mogućnost nadopuniti primanja kroz druge mini poslove. Od onih koji rade, njih 8% spada u kategoriju siromašnih prema dohotku, tj oni raspolažu sa 60% srednjeg netto dohotka. To je 0,4pp više nego 2005. 

Zanimljivo je i pogledati podatke OECD-a koji pokazuju relativno i dalje veliku redistribucijsku moc  države. Njemačka prije uplitanja države ima čak i veću nejednakost od prosjeka OECD-a.
No kako vidimo, ne samo da je efikasnija od prosjeka po tom pitanju. Osim toga to uspijeva sa relativno manjim udjelom u radnoj snazi od prosjeka OECD-a. 


S obzirom da OECD čine različite zemlje s različitim politikama,ova usporedba ne pokazuje više od sugestivnih dokaza i treba je uzeti sa zadrškom. Mislim da ipak pokazuje da Agenda nije naštetila stanju dohodovne nejednakosti u njemačkom društvu, tj da je to kretanje ipak dio šireg globalnog trenda , a sitni porast onih sa nižim dohotcima je ipak jako niska cijena za današnje uspjeha.

Heute
Danas SPD bježi od agende kao od crnog vraga dok Merkelica hvali reforme prošlosti. Ona u isto vrijeme vrši pritisak na periferiju EU da se uhvati istih, no čini se da sama nije reform ready, pa Njemačka, možda kreće u novi ciklus stagnacije koja izranja iz selfcomplacency-ja političara. No u ovaj ciklus Nijemci ulaze kao drugačija zemlja. 
Nekad sklerotične Njemacke kompanije su tijekom prošlog desetljeća zaista postali globalni igrači koji su otresli okove domacih strukturnih rigidnosti i puzajuće domaće potražnje. Ukratko, Njemacka politika danas više ovisi o njima nego obrnuto – i to više nego ikad prije. 

Next 4 years: Neke točke koje ulaze u ugovor velike koalicije su
– Porez na financijske transakcije – odličan način kako vec razvaljeni europski financijski sektor dodatno pokopati u odnosu na globalne centre. 
– Dodatne branše za sektorski minimalac – Njemačka nema opću minimalnu nadnicu, već se “štite” (lol) pojedini sektori. Čini se da će se povećati vroj takvih sektora (ili uvesti opći minimalac), srećom i to je još dobro s obzirom da crveni iz SPD-a zagovaraju Europe-wide minimalac. Ipak izgleda da će SDP imati sreće s pritiscima za opći minimalac i to ne više s predloženih 8,50 Eur, već je prijedlog da minimum postane varijabilan. Neka komisija bi svake godine odlučivala o visini temeljne “tarife”. Kakvo god mišljenje imali o minimalcu, mislim da ćete se složiti da je to idiotska ideja. Čini se da minimalac dolazi 2016. prema dostupnim informacijama. Institut IWH-Halle u svom pregledu stanja pred uvođenje minimalca zaključuje: 

Uvođenje opće minimalne nadnice od 8,50 bi moglo u sektorima sa visokim udjelom zaposlenih sa niskim primanjima ugroziti radna mjesta, i to posebno onih nisko-kvalificiranih zaposlenih. Ako se minimalac ne pokrije kroz produktivnost, ova radna mjesta bi mogla nestati. Poduzeća bi na proširenje minimalne nadnice mogla reagirati i povećanjem neplaćenih prekovremenih sati što bi moglo dovesti do pada brutto nadnice po satu tj. nestanka potrebe za dijelom zaposlenih.

– Cestarina za strance – CDU-u je dosta da se svi besplatno voze po njemačkim autocestama, pa umjesto da naprave kakvi program kojim će malo poboljšati stanje autocesta, posebno na zapadu zemlje, dodatnim ulaganjima u infrastrukturu, misle da je bolje pokušati strancima uvaliti dodatne troškove. Priča da novca nema ne stoji s obzirom da vozači svake godine upucaju milijarde od kojih se jako malo utroši na ceste. Drugi problem je što prema pravilima SEM-a strani potrošači ne smiju biti diskriminirani u odnosu na “domaće”, tako da će stvar možda završiti tako da svi plaćaju. Zapravo mjera više pokazuje s kakvim glupostima se bave. UPDATE: novi prijedlog iz malo “liberalnijeg” dijela CDU-a je porez solidarnosti pretvoriti u porez za financiranje infrastrukture. Naravno nikome ne pada ukinuti tzv. “Soli”.
– Reforme radnog zakonodavstva u sektoru mini poslova (mini jobs) – čini se da će ovaj tip poslova (zarada do 400 EUR mjesečno) pasti u kategoriju onih koji plaćaju i mirovinsko. To je dio ukupnog sporazuma kojemu je primarni cilj održavanje prihoda mirovinskih fondova, doduše, ako zanemarimo potencijalno loše posljedice za mini-jobbere, bar ne usmjeravaju fondove ka katastrofičnim ulaganjima kao u RH.
– Ograničenja cijena najma stanova u područjima gdje cijene rastu. Ovakve mjere, kao i slične kontrole cijena obično rezultiraju još većim raslojavanjima preko drugih mehanizama – tj. dogodi se obično suprotni efekt.
UPDATE:
– čini se da će svi njemački školarci dobiti mobitel ili tablet s kroz nastavljanje “digitalne agende” or whatever.
30% minimum žena u upravama poduzeća je nova idiotarija koja je prošla pregovore. (HT M.Hausberger)

U svakom slučaju nebitni pomaci, a ukupna lista želja obuhvaća 52mlrd EUR. Ovakvi potezi neće učiniti ništa dobro za budućnost Njemačke, kako će se pokazati u drugom dijelu teksta, izazovi su daleko ozbiljniji od mini zahvata. Valjda je nemoguće imati periode simultane akumulacije (prudentnosti?), odgovornosti i trošenja – već se nekoliko godina treba razvaljivati potrošnjom i odgađanjem reformi, dok ne dođe kriza, pa onda gaće na štap još koju godinu. Njemački političari se ponašaju kao da prije 9-10 godina njihova zemlja nije stagnirala. Moderne, posebno moderne welfare države moraju shvatiti da su reforme trajan proces kako bi se održao korak s novom dinamikom globalne ekonomije.

Kako Die Welt piše

Nakon tri godine recesije, 5 milijuna nezaposlenih i leđima pritisnutim o zid, 2003. je uspjelo kancelaru Gerhardu Schröderu učiniti zapravo jedan veći potez: Agenda 2010. Ona je bila potrebna obnova bolesne države. Dax investitor i Angela Merkel su od ove promjene, koja je prave rezultate pokazala tek nakon Schröderovog gubitka izbora 2005., živili jako dobro više godina. Sada su plodovi te žetve potrošeni.

 

Na žalost investitora, ovaj put neće uspjeti veći potez jer nedostaje osnovni psihološki i politički pritisak. Nedostaje volje željeti veliko! Niska nezaposlenost, visoka participacija, rastući porezni prihodi onemogućavaju “planerima” Velike koalicije da gledaju strateški prema naprijed.

Dodatak: Njemački ECB
Prednost Njemačke je stav ECBa koji najbolje odgovara njoj. Doduše, uz stagnirajuću produktivnost, bilo bi za očekivati višu inflaciju. Kad bi Bundesbank isto pogledala kretanje svog nekad omiljenog M3 agregata vidjela bi da je zapravo inflacija zaista niska. Nekad je ciljala 4 -7% a sad joj smeta bilo kakva akcija ECB-a s ciljem podizanja stope rasta šireg novčanog agregata u  eurozoni, koji gmiže oko 2%. 
Graf pokazuje Njemački M3 (do. 1999) i EZ M3 nakon 1999.

Konkretno, ako pogledate činjenicu da će 2016. vjerojatno doći do uvođenja minimalne nadnice od 8,50EUR/satu možda bi najbolje bilo i dopustiti koju godinu nešto višeg rasta i inflacije neko kratko vrijeme kako bi ispuhali realnu vrijednost te barijere za zapošljavanje, uz vraćanje nominalne stabilnosti cijeloj eurozoni. 



* Upravo jer se konstantno objavljuju nove vijesti vezane za pregovore koalicije, pisanje ovog posta se nešto odužilo
Read More