Deflacijska zabava

Pozdrav svima, nakon pauze od blogganja dočekalo me par zanimljivih tema za proći. Prva je o mogućoj deflaciji u Eurozoni. U nastavku je pokazano par data pointova kojima pokazujem da je deflacija već duže vrijeme opasnost.
U lipnju je Draghi imao još relativno opušten stav prema (pre)niskoj inflaciji u eurozoni. Tada se HICP, koji je preferabilna mjera policy makera u Frankfurtu, kretao oko 1,5%. Za listopad 2013.  dinamika cijena se prepolovila te prva procjena iznosi 0,7% na godišnjoj razini. To je već prilično nisko i pokazuje da je monetarna politika neadekvatna i restriktivna. 
Super Mario je još u lipnju smatrao da niska inflacija “sama po sebi nije loša” jt. “možete kupiti više stvari”. Naravno nije isto dolazi li deflacija od supply strane (povećana količina proizvoda i usluga) ili zbog neaekvatne monetarne politike.
Lars i Britmouse su već prije upozoravali na spor rast inflacije u Eurozoni. Lars se posebno zalaže za vraćanje drugog stupa – monetarne analize, i to na način da ECB neko vrijeme cilja 10% M3 rasta kako bi vratila NGDP na pretkrizni trend. Ovo je naravno prijedlog koji je izgledniji od promjene cilja u NGDP. 
Iako market monetaristi smatraju da je nestabilni NGDP jači uzrok i realnih nestabilnosti, posebno u nezaposlenosti i kreditnom ciklusu, inflacija je i dalje pokazatelj monetarne politike, no, ciljanje iste, posebno ako pričamo o FIT-u (Flexible Inflation Targeting) uključuje manje pravila i više potrebe za “good judgment”.  Evo par twittova Davida Beckwortha upravo na temu FIT-a (osvrt na govor Lars E.O. Svenssona):
Lars Svennson in 2009 on FIT dealing with asset price surges: “obviously an area where good judgment is crucial.” http://t.co/H9CB96K2yK
— David Beckworth (@DavidBeckworth) November 4, 2013

But Lars, please do tell us what is “good” judgement? Who are the wise ones capable of making such calls?
— David Beckworth (@DavidBeckworth) November 4, 2013

To its credit, FIT has kept long-run inflation expectations well anchored. But at same time, it has allowed bungling of SR monetary policy.
— David Beckworth (@DavidBeckworth) November 4, 2013

Vidimo da je dio koji je Trichet zeznuo, a Draghi nedovoljno ispravio, djelovanje monetarne politike u kratkom roku i pogrešne procjene odakle inflacija i zašto. Kako su te krive procjene ECB-a uzrokovale stezanje monetarne politike 2008. sam opisao ovdje.
Tako smo došli i do ove situacije danas, koja je napokon pokrenula alarme u glavnim medijima, od Bloomberga, WSJ-a pa do FT-a i Die Welt-a, mnogi ukazuju na mogućnost deflacije u Eurozoni. Padajući NGDP je uzrokovao debt-deflation spiralu. Upravo Svensson pokazuje kako debt deflation spiralu, posebno ako se fokusiramo na dug, ne rješava restriktivna monetarna politika. Ekonomski agenti se zadužuju na osnovi očekivanog budućeg dohotka (u Svenssonovoj verziji gleda se inflacija), ako dohodak/inflacija ne prate očekivani trend dolazimo do downward spirale uzrokovane monetarnom politikom, o tome sam nešto pisao ovdje.
Trenutno je više manje svima jasno da deflacija ne ide zajedno s oporavkom, bar ne u slučaju ovog slabašnog bottoming-outa koji zovemo “oporavak”.
Listopad je tako donio nove probleme po pitanju monetarne politike u eurozoni. Kao što sam već napomenuo, inflacija je opasno niska:
No, već sam napominjao, a i Beckworth gore navodi kako je pitanje prosudbe kod FIT-a. Nije samo pitanje devijacija od srednjeročnog cilja, već i samog pitanja što je monetarna inflacija. GDP deflator pokazuje onu inflaciju koju središnja banka najbolje kontrolira, sljedeći graf pokazuje deflatore za nekoliko država.
Vidimo da je prema ovome Draghijeva izjava kako nijedna zemlja eurozone nije u deflaciji baš i ne stoji. Irska je tonula više od dvije godine, Španjolska gmiže lagano ispod nule još od sredine 2009. dok je Grčka bila u pozitivnom teritoriju. (Vidimo i RH gdje je stopa deflatora nakon 2008 prepolovljena s 4 na 2% – 4% je bilo konzistentno sa dotadašnjim rastom NGDP-a od 8%, uz 4% realnog rasta. Za male zemlje je deflator, uz PPI, bolji pokazatelj po mom mišljenju)
Njemačka kao i agregatni deflator za eurozonu je stabilan. Ovakav razvoj pokazuje i segmentaciju jedinstvene monetarne politike ECB-a,
Još jedan način da vidimo razvoj je HICP s konstantnim porezima, posebno jer su porezi povećavani u zemljama koje su primorane na “štednju”.
Vidljivo je da opasnost deflacije već neko vrijeme prijeti Španjolskoj i Grčkoj, dok nezaposlenost i dalje stoji na rekordnim razinama u ovim zemljama. Nakon šokova potražnje koji potresaju eurozonu još od 2010, svaki novi sastanak Europskog vijeća je tresao tržišta. Dio rizika je Draghi otjerao “whatever it takes” govorom, no sada mu preostaje pokazati da je pravi majstor svog zanata i braniti simetrični cilj inflacije u eurozoni. U očekivanju rezanja kamatnjaka (stope na glavne operacije refinanciranja Eurosystema) tečaj Eura je već oslabio. Nadamo se da neće biti negativnih iznenađenja.

PS. Podgledajte jednostavan Beckworthov post koji uspoređuje efekte odabira monetarne politike u eurozoni, Japani u SAD-u.

PSS
Umalo zaboravio i najzanimljiviji grafikon…Počinje li Europa sličiti na Japansku deflacijsku priču?

Related Posts
Zbog niskog NGDP-a mrze kapitalizam
ODAKLE KRIZA? (2)
6 Comments
  • Nazalost je FRFA stari koncept, rijeci i ciljevi su jaci od milijardi 😉 .Taman postao clanak(pt.1) o rate-cut, pa baci pogled.
    thnx for the kind words.

    Pozz

  • Evo Draghi opet priča …

    http://ftalphaville.ft.com/2013/11/07/1689382/the-ecb-cuts/

    Rates will be the same or lower for an “extended period”
    Generous liquidity ops continue at least to July 2015: fixed-rate, full-allotment
    Draghi: “ready to consider all available instruments”

    Možda ovaj put bude i više od samo riječi.

    Inače izvrstan blog :)

  • Da, uvozimo. Po meni je bilo "senzibilno" jace pritisnuti 2009. kad je bilo mjesta i za deprecijaciju (euro oko 7,20ak), broj zaposlenih je bio veci, bila je jako niska inflacija itd. Danas mislim da bi to teze ucinila bez da ugrozi srednjorocne ciljeve pristupanja u eurozonu. Pristupanje eurozoni je ipak vazan cilj jer je ipak ECB sredisnja banka koju su izabrali RH gradjani.
    Mislim da bi danas losi efekti vjerojatno outweightali dobre u jako kratkom roku.
    Molimo se da ECB nesto ucini. *vise od danasnjeg cut-a that is.
    Supply stranu je po meni ova vlada sjajno zasrala – hrabri Mrsic bi mogao dosta uciniti da offseta dio gluparija, al kako zasad izgleda…ne vjerujem.
    U svakom slucaju HNB-u bi dobro doslo malo vise komunikacije izvan svakavih skupova koji iskljucuju obicne gradjane.

    Pozz

  • Da li drzave kao sto su npr. Hrv i BiH koje su prakticki vezane uz Euro sve ove sokove direktno uvoze ili ipak monetarna politika nesto moze napraviti?

  • Uf, to je zapravo puno pitanja u jednom. Ja trenutnu deflaciju ne gledam tako….
    Pretpostavljam da pod "kliring duznickog balona" pretpostavljas ispravljanje neke misalokacije resursa zbog koje je nastao balon, to je svakako moguce, no to nije razlog da nominalna potraznja pada. Ako monetarna politika osigurava nominalnu stabilnost (zadovoljava potraznju za medijem razmjene – monetary equilibrium theory) jedino tada moze doc do uredne realokacije jer funkcionira price system. Ako imas monetarni disequilibrium, to je nemoguce, te dolazi, ne do realokacije, vec do masovne likvidacije i onih koji nisu trebali bit likvidirani. Hocu rec da ce u slucaju pada balona koji je , trajno ili privremeno, ostetio supply stranu ekonomije, ako monetarna politika radi svoj posao, ciscenje ici brze, a trebalo bi, nakon pocetnog pada potraznje zbog "soka" doci do vracanja nominalne potraznje te do rasta inflacije, a ne pada.
    ili probajmo ovako…Novac je jedina imovina na svim trzistima. Ako "pomanjka" novca dolazi do poremecaja u agregatnoj kolicini koja se potrazuje, a dolazi i do relativnih poremecaja medju trzistima (poremecaja relativnih cijena) – tada kolicina potrazivanog proizvoda na nekim trzistima pada ne zato sto ih potrosaci ne preferiraju vec jer je porasla potraznja za novcem koja nije zadovoljena, nesto kao masovna nelikvidnost koja muci RH trenutno. Nije da se proizvodi ne potrazuju, no svi odugovlace s placanjem jer cuvaju likvidnost – nisu sigurni da ce "nadopunit" potrebu likvidnosti ako se departaju od likvidnosti sada.
    Ne znam jesam li odgovorio na pitanje da iskreno kazem, al nadam se da je bar razumnjivo, nesto sam o tome i tu pisao: http://moneymischief.blogspot.com/2013/03/kako-primiriti-austrijance-i-market.html

    Pozz

  • U čemu je problem sa deflacijom ako ju gledamo kao kliring dužničkog balona?

Leave Your Comment

Your Comment*

Your Name*
Your Webpage