Velika ciparska pljačka

Na sastanku Eurogrupe je odlučeno da je najbolji način za rješiti krizu na Cipru nametnuti depozitorima banaka jednokratni porez kojim bi se financirao dio paketa pomoći. Ideja je najvjerojatnije rezultat političkog interesa nekih članica koje smatraju da su ciparske banke dosad korištene za pranje novca, pa je eventualno najbolji način da se oporezuje taj “oprani” novac u bankama. Solucija na prvi pogled izgleda jednostavna i zapravo korisna depozitorima. Ovako će izgubiti manje od 10% depozita, dok u slučaju kraha banaka gubitci dosežu 60% a zemlja zbog depozitnog osiguranja doživljava kolaps fiskalne pozicije. Ukratko bolje 10% nego puno više. 

U ovakvim situacijama se odlično pokazuje kolika je glupost državnog osiguranje depozita. Prvo, svima je jasno da država nema novac da namiri sve obećano, a čak i da ima, to znači da će svi porezni obveznici (i vjerojatno i njihovi unuci) plaćati depozite nekih drugih ljudi. Sheme osiguranja depozita treba ukinuti jer potiču nemarno ponašanje i banaka i štediša, zbog činjenice da svi smatraju da će ih “država” pokriti kada se nešto dogodi. Ukida se konkurencija u privlačenju depozita temeljena na kvaliteti i sigurnosti banaka. 

No, vratimo se implikacijama ove odluke na na bankarski sektor. Iz povijesnog iskustva, a i na temelju, već legendarnog, rada Diamonda i Dybviga iz 1983. znamo da su tzv “bank – run” situacije jako opasne za financijski sustav. To je i više manje razlog uvođenja već spomenutih shema osiguranja depozita diljem svijeta. 

Diamond i Dybvig (1983) to ovako formuliraju

Navale na banke su uobičajena odlika ekstremnih kriza i igrale su prominentnu ulogu u monetarnoj povijesti. Tijekom navale na banku, depozitori žure povući svoje depozite jer očekuju bankrot banke. U biti, naglo povlačenje depozita može prisiliti banku da likvidira veliki dio svoje imovine s gubitkom i onda bankrotira. U panici, kada puno banaka postaje insolventno, dolazi do disrupcije monetarnog sistema i redukcije proizvodnje

Oni pokazuju da su to jako opasne situacije koje u principu, prema mišljenju političara, traže intervenciju u obliku raznih osiguranja za bankarske obveze. 

To je upravo razlog zbog kojeg mi nije jasno kako Eurogrupi padaju na pamet ideje kao što je ova s Ciprom. Očito je u ovoj situaciji prevagnula i “ljubomora” na konkurenciju ciparskog poreznog sustava koji je mamio poduzeća kao nekakva mediteranska off-shore baza s niskim poreznim stopama. Sličan su stav imali prema Irskoj i njihovim niskim stopama poreza na dobit, no Irci nisu htjeli izgubiti tu prednost. Irska, Cipar i slične zemlje po mom mišljenju ipak predstavljaju neke od zadnjih pomaka porezne konkurencije usprkos pokušajima EU da harmonizira porezne sustave i stavi nas u trajni porezno-regulatorni zatvor. Nažalost zaboravljaju da kapital ima krila, i u globaliziranom svijetu ide tamo gdje ga bolje tretiraju, a većina građana nema tu fleksibilnost. Kad drugi put budete revali o kapitalistima koji otvaraju tvornice u Kini, ne zaboravite i na ove faktore.


Što mogu biti efekti ovakvog presedana? Diamond i Dybvig pokazuju kako banke djeluju u dvije vrste “igre”. Jedna je ona s dobrim rezultatom, u kojoj, prema zakonu velikih brojeva funkcije potražnje za povlačenjem depozita kako bi se uskladila likvidna pozicija velikog broja pojedinaca ne predstavlja problem u bankarskom poslovanju. 
Druga ravnoteža je ona u kojoj nesigurnost stvara drugu vrstu igre gdje se panika širi stvarajući “samoispunjujuća”  očekivanja o propasti banaka – štediše naglo povlače sredstva time svoje strahove o propasti banke pretvaraju u stvarnost.

Upravo iz ovog razloga mi nije jasno zašto bi upravo država/e izazvala ovakvu reakciju poznavajući rezultate iz prijašnjih iskustava. Događa se i širi problem. Ovime se efektivno šalje poruka svim štedišama u drugim zemljama Eurozone, da u slučaju sličnih problema, u njihovoj zemlji bi se moglo dogoditi isto. Kad bi zamislili da se ovo dogodilo prije pomoći španjolskim bankama – reakcija španjolskih štediša bila paničnija i bankarski sustav bi bio na koljenima preko noći, a panika bi se i širila puno brže. Jednako tako se može u budućnosti dogoditi slična situacija sa samoispunjujućim očekivanjima u svakoj zemlji u problemima koja pokuša ući pod “europski kišobran spasa”. Umjesto rješavanja situacije, EU ministri je dodatno kompliciraju i otežavaju.

U slučaju sličnih problema banke se mogu financirati na prekonoćnom tržištu ili prodavanjem imovina. Interbank tržišta u Europi su već dugo disfunkcionalna, a ciparske banke očito nemaju dovoljno vrijednu imovinu kako bi namirile sve depozite. Uostalom to je i  djelomično uzrok problema. ECB je zbog problema insolventnosti prekinula opskrbu tih banaka i bez intervencije države one će propasti s već spomenutim posljedicama po štediše. 

Moderna verzija navale na banke
Posljednjih 20ak godina financiranje kratkoročnih pozicija banaka sve više se odvija preko prekonoćnog tržišta likvidnosti. 2007. ta tržišta su došla u probleme tako da nismo vidjeli klasični bank-run, ali dogodila se navala na tzv wholesale tržište, što bi bio ekvivalent navale depozitora u svijetu gdje se veliki dio financiranja vrši preko tržišta. Takvu situaciju bolje opisuje model Heider, Holthausen, Hoerova (2010)
Ukratko, oni pokazuju da u situaciji asimetrije informacija dolazi do problema na tržištu likvidnosti. Iz likvidnog tržišta gdje sudjeluje puno banaka, dolazi do situacije gdje banke i dalje sudjeluju ali zbog straha o solventnosti svojih kontrapartija dolazi do rasta kamatne stope. Kako se povećava asimetrija informacija banke prestaju posuđivati likvidnost jedne drugima. eventualno ni po najvećoj stopi se ne odvija pozajmljivanje te dolazi do presušivanja likvidnosti i pada međubankovnog tržišta.
Imamo situaciju gdje se ravnoteža kreće od punog sudjelovanja, prema problemima koji se rješavaju višom stopom, eventualno dolazi do situacije slične credit rationing konceptu Stiglitz i Weiss (1981) modela. Neke banke, kao npr. Bear Stearns ili Lehman Brothers 2008. bivaju racionirane upravo zbog ovakvih strahova (samoispunjujuća očekivanja). Takvi događaji šokiraju cijeli sustav i dolazi do presušivanja likvidnosti na međubankovnom tržištu – tj sloma međubankovnog tržišta. Situacija nakon 2008. je slična kao i rezultat opisan u Dybvig/Diamond tekstu – dolazi do monetarnog poremećaja i pada proizvodnje – duboke recesije 2009. Market monetaristi smatraju da je monetarni poremećaj nastao prije propasti Lehman Brothersa, tj da je bankarska kriza većim dijelom, kao i u Velikoj depresiji 30ih, prije rezultat pada NGDP-a, a ne uzrok. 
Sada je ECB zapravo zamijenila prekonoćno tržište što može imati negativne posljedice na alokaciju s obzirom na važnost tržišta u procesu otkrivanja cijenovnog signala, dijeljenja informacija akterima te međusobnog monitoringa među bankama. Za više informacija o važnosti tržišta, pogledajte  F.A.Hayek: The use of knowledge in society, 1945.

PS. Zaboravio sam spomenuti da je  Diamond/Dybvig svojevrsni dokaz korisnosti državnog osiguranja depozita, s čime se očito ne slažem

UPDATE Lars Christensenova izjava dobro zaključuje priču oko Cipra:
This is full-blown socialism and I still cannot believe this really happened. 

UPDATE 2 Ekipa iz Societe Generalea je složila sliku koja prikazuje najveća spašavanja banaka kao udio u GDP-u. Ako ste mislili da je ovo mala stvar, pogledajte ponovo


Related Posts
MNB inducirano ludilo o tome što bi monetarna politika trebala biti, a što ne
100 godina Fed-a
Blogroll update pt.2
Argentina tone, neoliberali spavaju
7 Comments
  • evo nasa san rad
    http://hnb.hr/publikac/istrazivanja/i-004.pdf

    "Sa stajali{ta fiskalnih tro{kova, prva je bankovna kriza bila mnogo skuplja (procje- njuje se na 22 posto BDP-a). Do te je krize ipak do{lo zbog naslije|a pro{losti i nekih “izuzetnih okolnosti”, uklju~uju}i raspad biv{e dr`ave i rat. Druga je bankovna kriza bila mnogo jeftinija sa stajali{ta o~ekivanih fiskalnih tro{kova (5 posto BDP-a)2, i do- nekle je bila posljedica ~injenice da su priljevi kapitala djelomi~no bili nezdrav proces povezan s moralnim hazardom i nerazboritim bankarskim praksama."

  • Bas mi je to palo na pamet. Ima koji mjesec sam citao nesto stariji rad Sonje/Vujcic gdje su spominjali 2 sanacije – jedna oko 20% i jedna manje od 10, pa sam racunao da se te dvije ne gledaju kao jedna ( a i nije mi se dalo provjeravat)

  • Sanacija hrvatskih banaka 90tih iznosila je 30% BDPa tako da i mi imamo svog konja za utrku. Pih do 2008 bili smo u top 10.

  • Hm, vidis, zanimljivo na iPhoneu nije bas radilo probleme….

    Sta se tice postova, neman bas pojma sta bi se uklopilo. Obicno problematiku tog tipa uvalin u koji paragraf – ko u ovom postu pricu o EU poreznom zatvoru. Rijetko ikad konkretno o hrvatskoj napisen,pa tesko ces nac nesto od velike koristi, za prosjecnog citatelja. Eventualno ovo s

    Ribicem i mitom o "stednji"
    http://moneymischief.blogspot.com/2013/01/ribic-i-mmf-sto-je-blanchard-zaista.html
    Protekcionizam u Latinskoj americi
    http://moneymischief.blogspot.com/2013/02/kratki-case-study-iz-protekcionizma-i.html
    Rating agencije i robert perisic
    http://moneymischief.blogspot.com/2013/02/robert-perisic-credit-ratings-doo-daje.html

    Ne pratin previse sta se dogadja u javnoj politici u RH. Vi (drugi blogeri) to super obrazlozite, pa se ja mogu zabavljat oko monetarne politike sta mi je blize.

    Thnx jos jednom
    Pozz

  • Evo, sad na PC-u. Dakle ovako, Safari na iPadu ima barem dva problema pri pristupanju blogspotu u ovom formatu koji ti koristiš. Prvo, sve se smrzne čim probam premjestiti kursor da bih nešto ispravio. Vrlo neugodno, napišeš odgovor i onda zaboraviš na taj bug jer si koncentriran na pisanje, klikneš prstom u tekst i propadne ti cijeli odgovor.
    Drugi bug je u trenutku kad želiš odabrati "wordpress" u "komentiraj kao" izborniku. Dobiješ popup sa praznim poljem, ali ne možeš ništa, ne da ti da tipkaš u tom polju, a ne da ti ni da ga zatvoriš. Ako si login odabrao nakon pisanja teksta, opet ti propadne tekst. Ima možda još koji bug, kako rijetko komentiram na blogspotu svaki put ih iznova otkrivam i odustao sam više od toga. Eto samo da znaš da čitam :) ali ne komentiram.

    Planiram još kad stignem proći tvoj blog pa dodati par postova u listu populističkih ideja/zabluda koje sam napravio. Ako se dobro sjećam, imao si jedan dobar o razvoju Kine, a možda i još koji. Samo ne stignem sad proći cijelu arhivu. Ako znaš napamet koji su ti postovi više "generalni" nego komentari dnevne politike ili nečeg specifično usko stručnog, slobodno mi sam pošalji na mail.

    Inače čestitam, mislim da si prvi domaći profesionalni ekonomist koji mi ne zvuči kao budala koja samo ponavlja što je pročitao kod Krugmana u NYT ili u Economistu :-), odnosno možda jedan od najviše dvojice-trojice.

    Šimun/Usporedbe

  • Thnx! Jel pokusavas s iPada ili? Ja bas ovo postam iz safarija na iphoneu da vidim hoce li povuci. Mozda zeza u slucaju anonimnog (iako vidim i opciju za wordpress login)

  • Ako ovaj komentar prođe, to će biti iz trećeg puta, a ako ne prođe četvrti neću ni pisati…

    Ukratko, odličan osvrt, hvala! Šteta što si na blogsportu a ne wordpressu, jer mi je na ipadu jako jako teško pisati komentar. Recimo ako se vratim da ispravim typo, sve se smrzneM! Evo napravio typo :)) , trebalo je smrzne, a ne smrznem.

    Šimun/Usporedbe

Leave Your Comment

Your Comment*

Your Name*
Your Webpage